Kad su u pitanju životinje i drahme, ma lakše mi je pronaći i novac i ovcu jer su nađene kad ja na njih naiđem. No, kad su u pitanju ljudi, tu ništa ne mogu. I kad ih fizički pronađem, ne znači da su se našli jer tko zna, koga sam i kakvog zatekao. I kad je pronađena ovca, neka druga je bila sigurno zaklana da bi se proveselilo s prijateljima ili kad je pronađena drahma, neke druge su utrošene  da bi počastili „prijateljice i susjede“ kako stoji u Evanđelju.

Tako vidim i scenu oca. Čekao je da se sin vrati. Završna faza bila je očevo oproštenje, oblačenje haljina, vraćanje dostojanstva. No, nije toga nedostajalo i prije kod oca. Sin je to sve imao i prije odlaska od kuće. Imao je on i drahme i ovce i dobroga oca. Ta ništa mu nije falilo u očevoj kući. Pa što se onda dogodilo? Kad se vratio, brat ga nije radostan dočekao. Radi slavlja trebalo se i žrtvovati. Iako ti nije pravo jer gledaš svoga brata u grijehu iz prošlosti, a ne ovakvog kakav je sada, žrtvuj svoju ljubomoru, svoju uvjerenost da si ispravno došao do onoga što imaš , ma žrtvuj tu mjeru kojom mjeriš druge...ne, ne,...još bolje, tu mjeru kojom mjeriš svoju savršenost u odnosu na druge. Nešto treba biti žrtvovano radi slavlja. Neka to bude ono što ti sputava život da bi ga živio u nebeskoj radosti. Priznaj dok je vrijeme da si izgubljen i traži smisao na mjestu koje ti je Bog dao da ga imaš, na osami. Ondje ćeš nakon nekog vremena sigurno pasti na svoja koljena i zazvati Božje milosrđe jer ćeš pronaći da u mnogo stvari nisi bio vrijedan danog ti dara.

Gle, i Pavao, uzor vjere, sebe je smatrao farizejem od farizeja, prvoga među njima, ponosio se hvatanjem Isusovih pristaša u ime obrane svoje vjere. A danas u čitanju? Žrtvovao je taj svoj status kojega je imao da bi ušao u veću radost i sada svoje doba ne gleda kao da je bio pravovjeran, nego da je bio progonitelj i hulitelj. Vidiš kako se nakon pada na koljena mijenja percepcija. Dakako, neće uvijek biti u smjeru da pokaže koliki si grešnik, to je potrebno, ali će ti i pokazati koliko vrijediš jer Bog te u osami tvoga srca koje luta i traži smisao svoga života zaodijeva u haljine najljepše ako mu se predaš.

Razmišljanje uz Evanđelje XXIV. nedjelje kroz godinu (Lk 15,1-32), god. C