Jedino boja i ton Božjega glasa mogu nas ohrabriti i učiniti sigurnima da ne bježimo glavom bez obzira od smrti koja znači novi život, radosniji život, puniji život, život u izobilju. Lukino evanđelje koje čitamo danas u procesiji, a potom u euharistijskom slavlju prikazuje Isusove posljednje dane u Jeruzalemu.

Izdvojit ćemo nekoliko trenutaka koje ćemo zasigurno prepoznati i u vlastitom životu. Jedan od njih je Isusov svečani ulazak u grad i veličanstveni doček: ljudi su prostirali po putu svoje haljine kud god bi Isus prolazio te puni radosti klicali „Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“ Slijedi potom Isusova posljednja večera, intiman događaj u kojem Isus želi podijeliti sebe sa svojim prijateljima, darovati im se i ostaviti im trajan znak, opipljiv dokaz svoje nježne prisutnosti, brige i ljubavi. Tu su također Judina izdaja poljupcem i Petrovo zatajenje, poigravanje i ruganje vojnika te razvlačenje Isusa od Vijeća preko Pilata do Heroda. Potom razjarena svjetina koja traži Isusovo raspeće i odabire Barabu umjesto Isusa, Šimun Cirenac koji Isusu pomaže nositi križ. Na kraju ovog puta raspeti Božji Sin predaje svoj duh u Očeve ruke, a satnik ga priznaje pravednikom.

U zbijenosti ovih događaja prikazana je drama Božje potrage za čovjekom, drama Božje ljubavi prema čovjeku i čovjekovog odgovora Bogu. Prikazana je i drama svakog ljudskog života odnosno put ostvarenja Božje volje i put spasenja koji je satkan od lijepih, svečanih i intimnih trenutaka, ali i trenutaka patnje, nepravde, izdaje, laži, čudnih i nelogičnih odabira, križa i smrti. Isus će u svim ovim trenucima podizati svoj pogled prema Ocu. I onda kada dijeli najintimnije trenutke sa svojim prijateljima, i onda kada ti isti prijatelji spavaju dok je on u smrtnoj muci, i onda kada je raspet na križu, a oni tko zna gdje. Isus će razgovarati sa svojim Ocem te usprkos želji da Otac otkloni čašu od njega, izvršiti ono za što je poslan na svijet. Isus traži da se vrši Očeva volja. Razgovor s Ocem ili molitva bila mu je hrana vjernosti Očevoj volji. On tu hranu preporuča svojim učenicima: „Molite da ne padnete u napast!“, ali i svima nama. Jer ako ga slijedimo, ako osluškujemo što Otac želi od nas, nije moguće da ne prođemo istim putem kojim je prošao Isus. Zato za trenutak zastanimo i prepoznajemo Božje pohode u naš život. Sjetimo se koliko nas je puta obdario pljeskom i poštivanjem drugih, prisutnošću dragih ljudi u našem životu, prijatelja i obitelji, sjetimo se koliko nas je puta obdario osjećajem ljubljenosti. Prepoznajmo da nam je tada davao snagu kako bismo mogli podnijeti ismijavanja, izdaje, razvlačenja, nelogičnosti i križeve. Nije nas ni u tim trenucima ostavio, već je prolazio isti put s nama i umjesto nas. Upamtimo to za neke događaje koji tek dolaze i ne zaboravimo se hraniti molitvom, slušanjem Njegovog glasa. Jedino boja i ton toga glasa mogu nas ohrabriti i učiniti sigurnima da ne bježimo glavom bez obzira od smrti koja znači novi život, radosniji život, puniji život, život u izobilju.

s. Vinka Marović, FDC

Nedjelja muke Gospodnje - Cvjetnica; Razmišljanje uz izvještaj muke po Luki (Lk 22,14 - 23,56), god. C