Čini mi se da bismo izvješća koja govore o ukazanjima Uskrsloga njegovim apostolima mogli nazvati evanđeljima Božje utjehe. Danas, po tko zna koji put u ovom uskrsnom vremenu, slušamo o reakcijama apostola i stanju u kojemu su se nalazili bilo zbog Isusove smrti bilo prilikom njegovog pojavljivanja kao Uskrslog. I danas vidimo da su učenici bili zbunjeni i prestrašeni, prepadnuti i sumnjičavi: „stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?«” (Lk 24,36-38)

Evanđelje je ovo Božje utjehe jer Bog traži svoje sinove i kćeri, ne u njihovim savršenostima, već upravo u stanju u kakvom se oni nalaze. Ne postoji stanje i ne postoji osjećaj u kojemu i po kojemu nas Bog ne može pronaći. Ne postoji grijeh u kojemu nas Bog ne može pronaći, zapravo, mogli bismo reći, pronalazi nas upravo tamo gdje se naši životi čine promašenima. Sjetimo se samo Petra kojega će Isus upravo oko pripravljene žeravice upitati „Šimune Ivanov, voliš li me?“ (Iv 21,17) Oko žeravice, grijući se, Petar je bio zanijekao Isusa. I upravo pripremivši novi susret oko žeravice, Isus kao da želi reći: „Petre, krećemo ispočetka“. Oko žeravice izdaja, oko iste žeravice kajanje, ljubav i oproštenje. „Oko vatre Ljubav je bila izdana i upravo je oko vatre Krist doveo Petra kako bi iskupio njegovu sposobnost za voljeti. Ponekad želimo zaboraviti ili pobjeći od svojih padova i neuspjeha, ali Isus nas odvodi upravo tamo. Otkupljenje nije bijeg od promašaja, već novi pogled na njih.“ (R. Cheaib) Sjetimo se još jednog evanđelja Božje utjehe, onoga koji govori o osjećajima i stanju dvojice na putu u Emaus. Slijepi prepoznati Isusa, snuždeni, zbunjeni, bezumni i srca spora. Isus ih upravo takve pohađa, hrani svojim tijelom, otkriva Pisma te ih, zapalivši njihova srca, osposobljuje za naviještanje.

Vraćajući se na današnje evanđelje, možemo otkriti još nekoliko razloga po kojima ono zaslužuje biti nazvano evanđeljem Božje utjehe i nade. Jedan od razloga krije se u tome što po njemu Bog otkriva gdje se nalazi izvor ozdravljenja našega stanja. „Pogledajte ruke moje i noge!” (Lk 24,39). Kao da opetovanim ukazivanjem na rane, Isus stalno podsjeća na neizmjernu ljubav koja spašava i ponovno rađa.

Sljedeći razlog je jer nam ovo evanđelje pokazuje da Bog od nas ne odustaje, nikada! „I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede“. (Lk 24,41-43) Isus ne odustaje, ni zbog tuge, ni zbog radosti svojih učenika. Ne, nije on neki lik koji se lako uvrijedi, obeshrabri, koji naše nevjere i čuđenja doživljava tako da preko njih ne može prijeći kao što to mi ljudi činimo. Ne, on je toliko Bog da svlači sa sebe svoje božanstvo, sagiba se, pristupa nam kao djeci i pronalazi sve moguće načine ne bi li rekao „Hej, ja sam, tu sam!“.

I barem još jedan razlog posebnosti ovog evanđelja krije se u činjenici da otkriva na koji se način zapravo događa promjena u našemu životu. „Tada im otvori pamet da razumiju Pisma”. (Lk 24,45) Pamet ovdje ne označuje samo naš intelekt, već i sposobnost našega zapažanja, razumijevanja, razlučivanja, vrednovanja. Označava i naše osjećaje, želje, namjere. U sve ove razine, u sva ova područja želi i ulazi Bog. Jedan od konkretnih načina na koji mu mi to možemo dopustiti jest upravo čitanje i meditiranje Božje Riječi. On će učiniti ostalo, kao što uvijek čini. Mi učinimo ono što nam je moguće, Bog će učiniti nemoguće.

Molimo ga danas da uđe u naš život, da nam daruje obnovljeni pogled, da nam obnovi vjeru, onu koja se tiče našega vlastitog života. Jer istinska i konkretna vjera nije samo sigurnost da je Isus uskrsnuo i da ćemo jednog dana i mi s njime uskrsnuti, već uz sve to i pouzdanje da Bog, ovdje i sada, izvodi čudesna djela svoje ljubavi i milosti u mom životu.

Razmišljanje uz evanđelje III. vazmene nedjelje ( Lk 24,35-48) god. B