Dovoljno ga je zazvati, dovoljno je reći: Dođi i presudno je u tome nikad ne posustati

Prije devedeset dana, na početku korizme čuli smo evanđelje o tome kako je Duh nagnao Isusa u pustinju. Nakon smrti na križu tim istim Duhom Otac je uskrisio svoga Sina a danas, kako čitamo u Djelima apostolskim, Duh Sveti darovan je onima koji su Isusovi.

No, tko je taj Duh Sveti? Pričati i pisati o njemu nalikuje stajanju na morskoj obali, izloženosti neopisivoj i nemjerljivoj ljepoti, silini, svjetlosti te istovremeno nemogućnosti obuhvatiti i uriječiti je. I kao što bi bilo bolje zaroniti i doživjeti oslobađajuću snagu vala namjesto stajati na suhom, namjesto govora o Duhu Svetome bilo bi bolje prepustiti se njegovoj prisutnosti, moliti ga i dopuštati mu da nas preobražava. Jer nije on samo za neke, one koji su prema našim ljudskim procjenama pobožniji, vičniji kompliciranim molitvenim obrascima, članove novijih crkvenih pokreta niti je samo za teologe koji ionako, samo zahvaljujući pohodima Duha Svetoga u srcima, mogu nešto o njemu samome promucati.

Vrhunac Očeve ljubavi nije bio samo darovati Sina, niti je vrhunac Sinovljeve ljubavi bio samo dati život oslobodivši nas od grijeha. Vrhunac nikada ne može biti isprazniti od nečega, već isprazniti, očistiti da bi se napravilo mjesta za dar. Ljudske znanosti mogu nas analizirati i rastavljati do iznemoglosti, no kakvim nas smislom i darom mogu ispuniti? Dar Oca i Sina jest Duh Sveti kojega Isus naziva Braniteljem. Njegova obrana je istina, istina o Isusu, istina o Ocu, i istina o nama samima. Upoznaj samoga sebe, geslo koje nalazimo na ulazu hrama u Delfima u staroj Grčkoj, privlači čovjeka stoljećima sve do naših dana, danas do te mjere da je čovjek spreman pristati na razne ponude, platiti tretmane u ordinacijama koje nažalost cvjetaju nudeći ljudima lažna rješenja i krilatice poput prihvati sebe, zavoli sebe, oslobodi se. Čovjek sebe ne samo da ne može osloboditi, bez Duha Svetoga ne može niti upoznati od čega bi se uistinu trebao osloboditi. Martin Luther rekao je da grešnici nisu voljeni zato što su lijepi, već su lijepi zato što su voljeni.

Duh Sveti rasvjetljuje naše tmine, ukazuje na naše grijehe, ali ne zato da nas optuži već zato da nam daruje iskusiti sebe kao grešnike koji su voljeni i radi toga lijepi. Samo njegovim svjetlom možemo osjetiti da imamo Boga za Oca i samo u njegovoj blizini možemo iskusiti da smo sinovi i kćeri u Sinu. Samo njegovom snagom možemo osjetiti ljekovitost bezinteresnog praštanja, i samo doživljaj takve čiste bezuvjetnosti i besplatnosti može nas osnažiti ne samo da sebe prihvatimo, već da napravimo korak dalje, da ozbiljnije živimo ono što jesmo, da se stavimo na Isusovu stranu pred ponudama Zloga, da odgovornije, ali i beskrajno radosnije živimo kao sinovi i kćeri Oca, da svjedočimo. Utješno je znati da svako naše svjedočanstvo pretječe Duh Sveti svojim svjedočanstvom kako nam Isus danas u evanđelju govori. I utješno je znati da je svaka naša nemoć, ukoliko to dopustimo, potpomognuta pomoću i snagom Duha Svetoga.

Dovoljno ga je moliti, dovoljno ga je zazvati, dovoljno je reći: Dođi i presudno je u tome nikad ne posustati. Uz to Isus danas kaže da će nas Duh Sveti upućivati, navješćivati, proslavljati. Nesvršeni glagoli govore da naša veza s Duhom Svetim traje čitav život, i što više puta odemo s njim u pustinju više ćemo puta na sebi osjetiti stvarnu pobjedu Uskrsloga, sve dublja bit će naša povezanost s Ocem, sve snažnije prepuštanje u njegove ruke i sve potpunija naša radost.

Razmišljanje uz Evanđelje svetkovine Pedesetnice-Duhovi (Iv 15, 26-27; 16, 12-15), god. B