Današnje evanđelje pred nas stavlja naviještaj Kristova uskrsnuća. Isus implicitnim govorom naviješta događaj kojim će otkupiti svakoga čovjeka uspoređujući ga s građevinom koja u životu pobožnog Židova ima nezamjenjivu ulogu. Hram je središte života u kojem se događa susret Boga i čovjeka, koji se kao velebna građevina gradio punih četrdesetšesta godina. On je istovremeno mjesto susreta Boga i čovjeka te očitovanje Božje prisutnosti u narodu. Isus govori o tom istom Hramu na način da će ga za tri dana izgraditi. Za Židove taj je govor sablažnjiv, jer ga shvaćaju u doslovnom smislu. Isus pak govori o vlastitom uskrsnuću, na način da svoje tijelo uspoređuje s Hramom. Osim toga, prisjetimo se i svetoga Pavla koji čovjekovo tijelo uspoređuje s hramom jer u njemu boravi Duh Sveti.

Isus tom usporedbom obnavlja Stari savez, te govori o Novom saveza, kojega je sa svakim čovjekom potpisao na drvetu križa svojom vlastitom krvlju. Tri dana poslije toga mučnog događaja, događa se najveća tajna naše vjere – Kristovo uskrsnuće. Osvrnemo li se na prvo čitanje, Knjiga Izlaska donosi nam Dekalog – deset Riječi tj. deset Božjih zapovijedi koji postaju putokaz izabranom narodu. Isus ovih deset zapovijedi na drvetu križa usavršuje i poziva nas na radikalno življenje dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Stoga ne čudi Isusova reakcija na trgovce u Hramu, domu Očevu. Taj izgon trgovaca, prikazuje Isusa u jednom drugačijem svijetlu. Pokazuje njegovu ljutnju i duboku reakciju na nepravdu, na nedolično ponašanje čovjeka u domu Očevu. Da Isus danas dođe i prošeta mojim gradom, mjestom, mojom crkvom i župnom zajednicom: kako bi postupio?

No dobro je znao što je u čovjeku. Iako su mnogi povjerovali u njega, na temelju znamenja koja je činio, Isus se nije dao prevariti. Bio je svjestan čovjekove nestalnosti, njegove promjenjivosti mišljenja, traženja i lutanja, padova i stranputica, bio je svjestan čovjekovih ograničenih mogućnosti. Zato nam ostavlja vlastiti primjer, zato nam daje zapovijedi. Jer zapovijed Gospodnja oči prosvjetljuje, naredba Gospodnja srce sladi, a savršen zakon Gospodnji dušu krijepi.

Ma koliko god nam bilo daleko vrijeme izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva, i sami se ponekad ponašamo poput njih. Lutamo pustinjom života, tražeći na krivim mjestima Boga i pravdu, želeći toliko toga a istovremeno ne primjećujući svu pažnju i ljubav koju nam Bog svakoga dana pokazuje.

Bože, često puta smo tako komplicirani, a tvoja je ljubav tako jednostavan. Pomozi nam shvatiti tvoju ljubav i činjenicu da nas ti jedini najbolje poznaješ, jer znaš što je u našem srcu.

Razmišljanje uz evanđelje Treće korizmene nedjelje (Iv 2,13-25), god. B