Danas, četrdeseti dan od Božića, stojimo u Crkvi sa svojom braćom i sestrama po Bogu Ocu. Svijećnica je i zato držimo svijeće u rukama čekajući blagoslov svećenika; slavimo Marinje, neki Kandeloru, drugi Očišćenje Marijino ili Svitlomarinje.

Što želimo u Hramu doživjeti, koga želimo susresti i što nakon susreta želimo raditi?

I Marija i Josip su danas došli u Hram jer je tako nekad Mojsije u Zakonu odredio da se nakon rođenja muškića majka četrdeseti dan treba u Hramu očistiti i za dijete prinijeti propisani dar. Oni su prinijeli žrtvu koju prinose siromasi: dva golubića. Među inima došli su  u Hram, u ogromno zdanje, s djetetom koje ima tek četrdeset dana od rođenja. Dakle, dijete ni po čemu posebno, uvijeno u neku tkaninu, u pelenama, potrebno majčine njege i mlijeka. Obični siromasi među mnogim ljudima s najobičnijim djetetom u rukama. U Hramu doživljavaju susret s Bogom po proroštvu Šimuna i Ane koji oboje protkani Duhom vide što malo tko vidi u običnom djetetu. Vide znak koji je „postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i osporavan. Vide Onoga koga svi tražimo, a iznenada dolazi u Hram kao onaj koji topi srebro i pročišćava (usp. Mal 3, 1-4) kako čitamo u prvom čitanju.

Propast ili uzdignuće svake osobe o kojemu proriče Šimun ovise o tome želimo li prihvatiti Spasenje koje je već prije, kako spominje Šimun, Bog „pripravio pred licem svih naroda“. Bog nam preko Isusa nudi spasenje, svijetlo, život, no o nama ovisi hoćemo li prihvatiti tu ljubav, pažnju, Božju želju da budemo sretni u Kraljevstvu nebeskom jer je ono otvoreno za sve, ali Bog nas neće mimo naše volje prisiliti da u njega uđemo. Poslao je Isusa koji je došao zbog onog  i propadljivog i vječnog koje svatko od nas u sebi nosi. U istoj osobi želi pročistiti propadljivo da bi uzdignuo ono vječno, ovisno o tome što svatko od nas u svom srcu sabire ili prebire. Nije da će samo nekima svanuti, a drugima smrknuti kada Krist dođe; došao je svima i u svakome od nas „topi srebro i pročišćava“. U svakome od nas ima što za pročistiti i ima što za uzdignuti.

Mi smo danas u Hramu da bismo se susreli s Bogom Ocem po Isusu, njegovu Sinu koji je Svijetlo istinsko što rasvjetljuje svakog čovjeka. Danas nismo tu da bismo izvršili samo neki običaj paljenja i blagoslova svijeća. Štoviše, čeznemo za svijetlom u životu i došli smo slijedeći Mariju i Josipa u Hram. Došli smo jer slijedimo i proroke i sa Šimunom želimo uzdahnuti i odahnuti da bismo mogli u miru i radosti nastaviti život. Naše svijetlo koje smo upalili nismo upalili sami. Došli smo plamen povećati na izvoru Istinskog svijetla.

Zato, neka ne prođe još jedna Svijećnica u kojoj smo mi donijeli svijeće, u kojima smo ih mi zapalili, u kojima ih je svećenik blagoslovio, jednom riječju: u kojima smo mi nešto radili. Neka ovaj blagdan bude u slavljenju i hvaljenju Boga poput Ane i Šimuna koji su shvatili da ništa nisu oni radili Bogu. Svijetlo života za kojim čeznemo dovelo nas je danas u Hram, zapalilo je nanovo ljubav u našem srcu, blagoslovilo život da s novim plamenom blagoslovljene svijeće imamo svijetlo u životu. Isus nas je ponovno zapalio, uništio sve ono loše čega se želimo riješiti iz života i nanovo upalio svijeću srca da bismo više voljeli, više svijetlili onima kojima smo poslani i lakša srca izvršavali obveze svagdašnjeg života. Isus je upalio svijeću, on me obnovio nanovo, njegovo svijetlo zapalilo je moju svijeću da jasnije vidim, čvršće vjerujem, vjerom prepoznajem i savršenije ljubim. On je danas tu u Hramu radi mene da bi obnovio plamen svijeće mojega života i smisao postojanja.

Razmišljanje uz evanđeoski ulomak Lk 2,22-40, god. C