Današnja svetkovina Presvetog Trojstva poziva nas da se zaustavimo pred onim što nam Bog želi reći sam o sebi. Taj govor nam se na najbolji način otkriva kroz liturgijska slavlja.

Crkva danas pred nas stavlja Matejev završni ulomak u kojem donosi posljednje Isusove upute, dane učenicima zajedno sa obećanjem: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I Evo ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta“ (Mt 28, 19-20).

Zanimljiva je Matejeva konstatacija kako su učenici ugledavši Isusa pali ničice iako su neki posumnjali. No unatoč toj sumnji, koja prati Isusove učenike svih vremena, Isus ima povjerenja u njih i daje im zadaću. On će ih trajno učvršćivati u vjeri jer će trajno ostati s njima. To je zalog i naše vjere i našeg poslanja. Svijest da je Isus uz nas i onda kada smo puni pouzdanja i onda kada nas obuzme strah i malodušje. Isus nas poziva da dublje povjerujemo u Njegovu neograničenu vlast koju ima na nebu i na zemlji, vlast koja ostavlja prostor da slobodno prihvatimo ući u odnos zajedništva s Trojedinim Bogom iz kojeg se crpi snaga za odnose sa svojim bližnjima.

TajnuPresvetog Trojstva ljudski mozak ne može dokučiti jer ga neizmjerno nadilazi. Možemo se čitavim bićem pokloniti i sa više povjerenja činiti na čelu znak križa te spremnije živjeti i djelovati u Božjem imenu. Sjetimo se da je i veliki sv. Augustin došao do zaključka, nakon susreta sa dječakom na obali morskoj, da je vjera sigurnija od shvaćanja, da iako Boga ne možemo shvatiti da Ga možemo ljubiti i klanjati Mu se.

s. Vesna Lagetar,FDC