Crkva danas slavi jedan od najljepših blagdana, blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Stožer iz kojega se razvio cijeli životni film Isusova dolaska, življenja i umiranja u svijetu. 

Vidimo kako Sveta obitelj zajedno slavi svoje blagdane, idu zajedno u Jeruzalem, zajedno prinose žrtve, zajedno se klanjaju i mole Boga, roditelji se zajedno drže, ne umiru sami jer Marija je sa svojim Sinom prisutna sve do Križa. Pitamo se: zar takav život nije želja svake obitelji i zajednice, gdje žive za - jedno, za Boga? Danas je ključno ono što se i dogodilo u Evanđelju. Obitelji gube Isusa te je današnje vrijeme, vrijeme kušnje, ali i napasti za obitelj. Kada izgube Isusa, svatko traži svoje, a ne zajedničko, svatko ima svoja prava i svoju slobodu, gubi se poštivanje, gubi se ono što Isus radi - slušanje pa onda ispitivanje. Nestaje sigurnosti za obitelj i pojedince jer su izloženi valovima društvenih i medijskih napada, a nemaju nikakvog obruča koji bi ih držao na površini uzburkanog života. Gotovo agresivno, bez ikakvih propitivanja i slušanja, nameće se svoja prava ne slušajući drugoga, ne tražeći originalnost i iskonski smisao stvorenja do sebe. Traži se samoostvarenje, ali preko kičme drugoga, uvijek je netko drugi kriv za ono što se meni događa. Stvar je u tome da tamo gdje pukne odnos s Bogom, pucaju i međuljudski odnosi, nastaje trgovina među ljudima. Ljudi dalje od sebe ne vide pa misle kako su sigurni i samoostvareni, a zapravo su slika reklama koje mediji propagiraju i na taj način njima manipuliraju. 

Pogledavši protagonistice današnjih čitanja - Anu, Samuelovu Majku, koja je uz tolike druge neplodne žene Starog zavjeta Saru, Rebeku, Rahelu na čudesan način zadobila svoje dijete, vidimo da Gospodin ima inicijativu i u našim životima. To nam predstavlja sigurnost dugog i uspješnog života. Važan je korak kojim nešto molimo od Gospodina kao što su i spomenute žene, prije svega, molile Gospodina da im podari dijete. Nakon rođenja, u doba kad je najteže se odvojiti od djeteta, vratile su ih Bogu shvativši da su Njegov dar i njemu se trebaju posvetiti. Prisjetimo se da je Isus imao dvanaest godina, a Samuel tek odbijen od prsa. Kakva je to pouka za nas? Ne znači da majke kad rode trebaju djecu odvojiti od sebe, nego napraviti distancu između onoga što ja planiram, a što Bog planira. Odabiranje životnog puta djece bolno je za roditelje jer većinom izlaze izvan okvira roditeljskih planova koje oni imaju s djecom. To je pouka da djeci treba dati slobodu rasta i prepustiti odgoju Gospodina, a roditelji i odgajatelji su samo oruđe kojim se ostvaruje rast djeteta. Oni ne bi trebali biti posesivni prema svojoj djeci. Zadatak roditelja i odgajatelja je prvenstveno u onome što propagira sv. Ivan u svojoj poslanici: odgajati sinovski odnos s Bogom koji djeca najbolje usvajaju kada im se davanja bratske ljubavi pokazuje vlastitim primjerom. Bog je svoju ljubav pokazao, dao nam svoga Sina, vrijeme je da i ljudi pokažu svoju ljubav dajući sebe njemu, bivajući što sličniji s njime i tako živjeti u zajedništvu s Bogom i time u posjedovanju Duha Božjega. Tako se odgaja sebe, tako se odgaja i druge, a time oplemenjuje cijeli svijet. 

Da bi Gospodin pomogao svakoj obitelji i zajednici u dobrom ispunjavanju svoje odgojne zadaće, molimo za snagu svakoj obitelji da po uzoru na Svetu obitelj bude riznica obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi, da se umnoži iskrenost ljubavi i predanja, da se djeca i roditelji združe u zajedništvu molitve uspostavljajući odnos po uzoru na odnos koji ti, Bože imaš sa svakim od nas te nam pomozi da prepoznamo i shvatimo da djeca nisu posjed roditelja i odgajatelja, nego da su otvorena većoj stvarnosti koja nadilazi ovozemaljsku u kojoj svatko od nas zadobiva i pronalazi svoj životni smisao. Amen.

Razmišljanje uz evanđelje blagdana Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa (Lk 2, 41-52), god. C