U ponedjeljak 10. kolovoza u Vitini, župa Binač na Kosovu, u novosagrađenoj crkvi Srca Isusova položile su doživotne zavjete četiri sestre Kćeri Božje ljubavi, s. Hrizantena Dodić, s. Merita i s. Brigita Gashi sestre blizankinje, sve tri rodom iz dotične župe, te s. Visarta Lazri rodom iz Skadra.

Tri sestre juniorke obnovile su svoje privremene zavjete: s. Brigita Marku, s. Lena i s. Gjystina Kulla rođene sestre, a s. Linda Pergega proslavila svoj srebreni jubilej. Središnje euharistijsko slavlje i obred zavjetovanja predvodio je domaći sin mons. Zef Gashi, barski nadbiskup u koncelebraciji dvadeset svećenika među kojima je bio župnik domaćin don Aleksandar Kola, te generalni vikar u Prištini mons. dr. Gjergji Lush. Misno slavlje je skladnim pjevanjem uzveličao zbor sestara kojih je bilo oko četrdeset. Zborom je ravnala s. Luize Milani.

Roditelji i rodbina kao i župljani došli su sudjelovati i doživjeti ne tako čestu svečanost i sa slavljenicama podijeliti radost doživotnog predanja. Crkva je bila dupkom ispunjena. Nakon pročitane Božje riječi iz Evanđelja, provincijalna glavarica s. M. Elvira Tadić prozvala je sestre koje se žele doživotno Bogu darovati. One su spremno i radosno odgovorile: „Ja o Zot Ti me ke thirre!“ „Evo me, Gospodine, pozvao si me!“ Za taj odgovor sestre su se pripremale kroz pet godina juniorata i intezivnom pripravom od mjesec dana, te šestodnevnim duhovnim vježbama u Skadru koje je vodio don Gjovalin Simoni, odgojitelj u bogosloviji. Ova svečanost nije radost samo njihovih roditelja i sestara Kćeri Božje ljubavi, nego cijele crkve Albanskog naroda. U prigodnoj propovijedi nadbiskup je među ostalim slavljenice pozvao na radosno naviještanje Evanđelja po primjeru četiriju Evanđelista. Ojačane sa tri doživotno položena zavjeta nastavite besplatno služiti u radosti, poruka je bila nadbiskupova.

Sestre Kćeri Božje ljubavi djeluju na Kosovu više od pedeset godina. Naime, sestre koje su radile u Bitolju u bolnici, šezdesetih godina započele su povremeno posjećivati župe na Kosovu i tako upoznale teške okolnosti u kojima ljudi žive. Neke su od njih svoj godišnji odmor provodile obilazeći bolesnike i siromahe po zapuštenim mjestima. Gledajući one na rubu društva, osjetile su u sebi poziv misijskog djelovanja u sredini gdje se susreću tri vjere i tri narodnosti. U duhu svoje Utemeljiteljice Službenice Božje Majke Fraziske Lechner nastojale su kako bi svatko u susretu s njima osjetio blizinu Boga koji je ljubav i milosrđe, vjerne njezinoj poruci: „Nijednog bijednika, a da mu ne udijeliš milostinju. Nijednog patnika a da ga ne utješiš“.

Obuzeta Božjom ljubavlju i potrebom naroda, uz dozvolu poglavara, s. Otilija Kramer ostavlja radno mjesto bolničarke u bolnici u Makedoniji i odlazi u župu Binač gdje se posve posvetila onima kojima je bila potrebna duhovna i tjelesna pomoć. Uz svoje bolničarsko služenje nastojala je u obiteljima razviti kršćansku svijest i savjest. Njoj su se pridružile i druge sestre i s vremenom su proširile svoje djelovanje i po drugim dijelovima Kosova. Nakon demokratskih promjena ta se djelatnost proširila i na Albaniju.

Na zamolbu tadašnjeg skopskog biskupa dr. Smiljana Čekade Provincijalna uprava iz Zagreba 1966. započinje s izgradnjom samostana sv. Pavla u Binču, a uz samostan izgrađena je i privatna ambulanta u kojoj s. Otilija nastavlja svoje misijsko djelovanje zajedno s ostalim sestrama. Jedna od tih bila je i s. Miroljuba Anđelić koja još i danas tamo djeluje.

U ovih pedeset prošlih godina sestre su primile na tisuće bolesnika, previjale im rane duše i tijela. Često su znale čuti: „Sestro, Alah je i nas pogledao kad vas je poslao ovamo“. Ovakve su se izjave čule na terenu, posebno u nepristupačnim mjestima gdje su samo sestre bile spremne doći i nositi Božju utjehu. Danas se čuju druga pitanja. „Sestro, hoćete li i nas primiti u ambulantu kao i prije“, pita jedna Srpkinja, misleći na strahote minulog rata. U ekumenskom duhu Sestre nisu pravile razlike. Primaju jednako pravoslavne, muslimane, katolike i rome i prihvaćaju njihove boli. Često nakon liječničkog pregleda dođu sestrama s receptom i riječima: „Čuli smo da vi dijelite lijek besplatno, tj. iz ljubavi i za ljubav“. A za uzvrat neki od pacijenata sestrama pruže svoj skromni dar, malo pšenice, kukuruza i graha, a bude ponekada i janje ili kozle, što sestre opet podijele najpotrebnijima.

Za vrijeme kakve epidemije, kao što je na pr. gripa, sestre prime i po 100 pacijenata na dan. Inače je redovni broj 50-60 osoba. Bolesnici dolaze u svako doba dana, rano ujutro i kasno navečer. Na njihovoj ambulanti ne vrijedi natpis radnog vremena. One su spremne pomoći u svako doba dana. Bio blagdan ili radni dan, uvijek su im na raspolaganju. Teškim bolesnicima, koji ne mogu doći u ambulantu, sestre idu k njima, uključuju im infuzije, daju injekcije, mjere tlak i s njima razgovaraju. Ispočetka nije bilo prijevoznih sredstava. Trebalo je ići pješke ili na konju, nekada i do dva ili tri sata. Uz lijekove i medicinske zahvate sestre su koristile priliku da im reknu koju riječ utjehe i ohrabrenje, što je za njih bilo od velike važnosti. Mladi i stari su od samih početaka imali povjerenje u sestre. Dolazile su djevojke i žene po različite savjete. Tako je nastalo međusobno povjerenje. Znali su cijeniti požrtvovnost i ljubav sestara. A sestre su katkada morale biti i liječnice, zubarice, pa čak i veterinarke. Često se moglo čuti: „Kako bismo mi bez vas?“

Trenutno na Kosovu djeluje 11 sestara Kćeri Božje ljubavi u tri zajednice. U Binču rade u ambulanti i u tri crkve sudjeluju u pastoralnom radu. Katehiziraju, vode liturgijsko pjevanje, izvode s djecom i mladima različite prigodne programe, okupljaju djevojke na duhovne vježbe i obnove. U Ferizaju (Uroševcu) vode dječji vrtić i uključene su u župski pastoral , a isto tako i u župi Doblibare kod Đakovice.

Kosovo je mala pokrajina koja je proglašena nezavisnom državom u ožujku 2007., a graniči s Makedonijom, Srbijom, Crnom Gorom i Albanijom. Trenutno broji oko dva milijuna stanovnika od kojih je oko 95% Albanaca, 3-4% Srba, Hrvata oko tisuću duša u župi Letnica i Janjevu. Ima nešto Turaka i Roma. Katolika je oko osamdeset tisuća od kojih je polovica raseljeno po Europi, u Švicarskoj, Italiji i Austriji, te u Americi.

Albanski narod korijene vuku još iz vremena svetoga Pavla. To govori sam apostol u svojoj Poslanici Rimljanima (15, 19). Ilirik je obuhvaćao današnju cijelu Albaniju i šire. Albanci su potomci Ilira. Nakon rata Kosovo još nije postiglo blagostanje u pravome smislu, radi raznovrsnih prilika koje su se stvarale nakon nezavisnosti. Ekonomska situacija nije na visini, ali kosovski narod je bogat vrlinama osobito u gostoprimstvu. Poznati su kao dobar i zahvalan narod. Nažalost, uz mnoge nevolje koje su proživljavali za vrijeme nedavnog rata, tu je ekonomska i socijalna kriza. U takvoj situaciji mladi na Kosovu nemaju velike perspektive. Njihova budućnost je nesigurna i neizvjesna. Uspješno završavaju školu, ali se nemaju gdje zaposliti. To otvara mnoge probleme. Tvornice i proizvodnja su uglavnom stale, a time raste nezaposlenost i nezadovoljstvo.

Cijelo Kosovo je jedna Apostolska administratura sa biskupskim sjedištem u Prištini. Župe su vrlo aktivne. Njih dvadeset i pet dobro su opskrbljene svećenicima. Aktivno je uključeno oko tridesetak dijecezanskih, nekoliko salezijanaca i franjevaca, te isusovaca. U pastoralnom radu sudjeluje oko osamdeset Časnih sestara različitih družbi. Osim na župama one rade po bolnicama, privatnim ambulantama, u školi i internatu u "Loyola Gymnasium" u Prizrenu, vode domaćinstvo u biskupiji i sjemeništu. Bogoslovi idu uglavnom na studij u Skadar. Patnje ovoga naroda urodile su mnogim duhovnim zvanjima.

Društvo Majke Terezije kao i Crkva preko Caritasa pomažu koliko mogu najpotrebnijima. Katolička zajednica je brojčano najmanja, ali najorganiziranija zahvaljujući dobroj suradnji.

Letnička Gospa okuplja oko sebe i stare i mlade, katolike i nekatolike. U tome poznatome Gospinu svetištu bar jednom godišnje okupe se mladi Kosova. Glavna su hodočašća na Veliku i Malu Gospu.

Na Kosovu prevladava mlada generacija. A to je nada za budućnost. Neka Gospodin blagoslovi sva nastojanja sestara, u suradnji s domaćom Crkvom, oko sretnije i blagoslovljenije budućnosti, posebno katolika, u tom ispaćenom narodu.

s. M. Sniježna Stjepandić, FDC