Životna nam iskustva pokazuju da su razočaranja neizostavna stvarnost u životu svakoga čovjeka. Razočarati se možemo u sebe, u druge, zbog neuspjeha, neispunjenih očekivanja, proživljenih događaja. Važno je ne prepustiti se razočaranju nego na nj reagirati, možda promjenom mjesta, okoline, društva.

U ovome je kontekstu vrlo nadahnjujući i ohrabrujući evanđeoski ulomak o dvojici razočaranih učenika na putu za Emaus, o kojemu nam pripovijeda evanđelist Luka.

Jednome od učenika ime je Kleofa, a drugi ostaje anoniman. Luka opisuje jednu epizodu iz njihova života koja se dogodila na dan Kristova uskrsnuća. Naime, nakon svega što se u Jeruzalemu zbilo s Isusom (muka i smrt), ova dvojica uputiše se u Emaus. Tijekom njihova hoda događa se i njihova preobrazba: prelaze put od razočaranosti zbog Isusova tragičnog završetka u Jeruzalemu do osobnog susreta s njim kao uskrslim Gospodinom. Put u Emaus put je čišćenja od razočaranja do oduševljenja koje ih osposobljava za povratak u Jeruzalem, mjesto do malo čas nerazumljivih i tragičnih događaja.  

Dvojica učenika putem ne šute nego razgovaraju o proteklim događajima. Jedan s drugim dijele tugu, muku nerazumijevanja, razočaranje. Isus im se približi te pitanjem „Što to putem pretresate?“ postaje dionikom njihovog razgovora, pažljivo ih sluša, a potom im tumači Pisma, ulazi u kuću i sjeda s njima za stol. Kad im se „otvore oči te ga prepoznaše“, on im iščeznu.

Ovaj je susret od razočaranih učenika stvorio neustrašive, oduševljenje svjedoke koji ono što su na putu doživjeli imaju potrebu podijeliti s jedanaestoricom. Da nisu bili otvoreni „Stranca“ primiti za suputnika te da s njim nisu bez zadrške podijelili svoja nadanja i razočaranja, susret za stolom, trenutak njihove spoznaje Gospodina u mjestu nedaleko od Jeruzalema, vjerojatno se ne bi dogodio. Prije susreta s Uskrslim nisu bili kadri shvatiti radikalnost, realnost i ozbiljnost njegova zemaljskog života, a ni mi danas nismo kadri sami spoznati njegovo otkupiteljsko otajstvo. Kao što se njima na putu pridružio Isus te im poput izvrsnog učitelja ili prokušanog pedagoga tumačio Pisma, tako se i nama danas Isus pridružuje na našim putovima ispunjenima nadom i razočaranjima te nas ohrabruje i učvršćuje u vjeri. Jesmo li spremni čuti njegova pitanja, otvoriti se njegovoj prisutnosti, povjerovati njegovu tumačenju? Jesmo li sposobni prepoznati ga u gestama te neustrašivo svjedočiti osobno iskustvo susreta s njim?

Razmišljanje uz evanđeoski ulomak III. vazmene nedjelje (24,13-35), god. C