Ana Mikašek rođena je 2. veljače 1926. u mjestu Londžica kod Našica. Krštena je u Župi Sv. Antuna Padovanskog u Našicama.

Njezini roditelji Tomo (radnik) i majka Kata (domaćica) imali su sedmero djece: pet sinova i dvije kćeri. Završila je pučku školu, od majke je naučila kuhati, šivati, raditi na poljoprivredi i vrtu.

Kao zrela djevojka, u 27. godini života, nakon što je u molitvi devetnice Blaženoj Djevici Mariji, koju je od djetinjstva štovala, Ana zadobila jasnoću o svome životnom putu, odlučila je svoj život darovati Bogu i Crkvi stupanjem u samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi. Tako je započela put prikazivanja Gospodinu svojih molitava i djelovanja, za rast i širenje njegova Kraljevstva ljubavi. Budući da je rođena na blagdan Gospodinova prikazanja u Hramu (na Svijećnicu), povjerila je svoj redovnički život posebnom zagovoru Blažene Djevice Marije, da je Ona vodi putem njezina redovničkoga prikazanja.

Ana je stupila u samostan na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1952., te je vrijeme kandidature provela na Plehanu kod Dervente (Bosna i Hercegovina), gdje joj je bila povjerena dužnost u kuhinji tamošnjega Doma za stare i nemoćne osobe, u kojem su djelovale Kćeri Božje ljubavi.

Tijekom toga vremena pripremala se za sljedeći korak u redovničkom životu: za stupanje u novicijat, koji je započela u Samostanu Majke Divne u Splitu s još tri novakinje na blagdan sv. Augustina, 28. kolovoza 1953. Tada je dobila i novo, redovničko ime: s. M. Magdalena. Vrijeme novicijata bilo je posvećeno upoznavanju duhovnosti i karizme utemeljiteljice Družbe Majke Franziske Lechner i načina redovničkoga života po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, kao i usvajanju vještine izrade misnoga ruha u tamošnjoj samostanskoj šivaonici. Još kao novakinja bila je poslana u župu Glogovnica kod Križevaca, gdje je s jednom starijom sestrom obavljala poslove u župnom domaćinstvu i gospodarstvu.

Prve zavjete položila je na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1955., u Splitu te je godinu dana ostala djelovati u tamošnjem Samostanu Majke Divne, a potom je svoje redovničko posvećenje živjela vršeći različite dužnosti u samostanima Družbe i na župama. Od 1956. do 1958. vodila je župno domaćinstvo u Petrinji, potom godinu dana u Brezovici. U Samostanu Majke milosrđa u Supetru radila je u pletionici, a od 1960. do 1968. ponovno je živjela i djelovala u Petrinji.

Na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza 1961. polaganjem doživotnih zavjeta potpuno se prikazala Gospodinu, obećavši mu da će sve svoje snage upotrijebiti da Njegovu ljubav čini vidljivom u svijetu.

Poglavarice su s. M. Magdaleni 1968. povjerile vođenje zajednice u Samostanu Presvetog Srca Isusova u Koprivnici, gdje je kao predstojnica zajednice svojim primjerom poticala sestre da radosno i s ljubavlju služe potrebitima. Kada su joj se obratile za pomoć majke koje nisu imale kome ostaviti djecu kada su odlazile na posao, nije se ustručavala, iako u tadašnjim skučenim prostorima, prihvatiti brigu za djecu, čiji je broj ubrzo rastao. Tako je svojom ljubavlju i požrtvovnošću omogućila nastavak prvotne djelatnosti sestara – Dječjeg vrtića - koji i danas djeluje pri koprivničkom samostanu.

Slijedio je ponovni premještaju u šivaonicu Samostana Majke Divne u Splitu, a od 1977. do 1985. s. M. Magdalena djelovala je na Župi Dragalić, odakle je premještena u Petrinju. U jesen 1991. petrinjska zajednica bila je primorana napustiti svoj samostan, zajedno s mnoštvom izbjeglica koji su ostavljali svoje domove zbog granatiranja i napada JNA i srpskih paravojnih postrojbi na grad.

Nakon godine dana boravka u Samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu, s. M. Magdalena je u jesen 1992. premještena u Samostan sv. Jelene Križarice u Kastav, gdje je marljivo obavljala kućanske poslove te sudjelovala u životu tamošnje Župe. Nakon 16 godina (u jesen 2008.) premještena je u Samostan Anđela čuvara u Križevcima te joj je povjeren apostolat molitve i žrtve na mnoge nakane Crkve i svijeta. U studenom 2015. premještena je u Samostan Sv. Josipa u Granešinu, gdje do danas nastavlja moliti za sestre koje su aktivne u apostolatu i s velikim interesom prati njihov rad, zanima se za događanja u Crkvi i svijetu, u Družbi i Provinciji te rado moli za sve te nakane, želeći tako doprinijeti da se Božja slava i ljubav nastani u srcima onih koji ga još ne poznaju ili su se od njega udaljili.