„Nosi se od mene sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“  (Mt 16, 23). Teških li Isusovih riječi upućenih Petru. Možda bi se i sami mogli sablazniti nad njima s obzirom na činjenicu da ih je Isus izgovorio samom Petru koji ne može zamisliti Isusovu smrt. Koji zapravo ne razumije Isusov govor, jer je suprotan ljudskom razumijevanju stvarnosti.

Smrt je enigma, tajna, misterij pred kojom čovjek zastaje. Jer nema iskustvo, jer ne zna trenutak kada će doći i ono najvažnije ne zna kako izgleda. Vidimo kako Petar brine za tijelo, za ovozemaljsko dobro. Dok Isus s druge strane govori o smrti duše. Isus stavlja naglasak na vječno dobro. U dvije rečenice vidljivo je ljudsko i božanskom razumijevanje stvarnosti.

I nama se, danas, nameće pitanje: Što mi je na pameti – ono Božje ili ono ljudsko? Živimo u svijetu koje neminovno nameće svoj ritam života, pred nas stavlja svoje prohtjeve i izazove, nameće nam lažnu slobodo pod izlikom prava izbora, izokreće temelje vrijednosti ljudskom životu u prolazne užitke i kratkotrajne avanture s dugoročnim posljedicama. Svaki dan možemo odgovoriti na ovo isto pitanje: Što mi je na pameti? U onom trenutku kad u prvi plan stavimo ono Božje time smo etiketirani od strane tog istog svijeta u kojem nam je nastaviti živjeti. Živjeti i boriti se, svjedočiti životom i naviještati riječju ono što je Božje kako bi i drugi ljudi imali dovoljno hrabrosti i odvažnosti biti drukčiji poradi Krista. To je izazov za svakog kršćanina.

Biti drukčiji poradi Krista ne znači nametati se svojim stilom života – već jednostavno živjeti i biti drugima na raspolaganju, služiti drugima i Bogu, odreći se sebe i poći za Isusom. Da bismo to mogli trebamo žeđati za Isusom, treba ga tražiti jer samo tako ćemo pronaći pravi put. Kao što žedna zemlja žeđa za kišom kao bi ponovno ozelenila, procvjetala i donijela plod, tako i mi trebamo žeđati za Kristom i njegovom ljubavlju kako bismo urodili plodovima za vječni život. Ukoliko čeznemo za Bogom on će nam odgovoriti i ispuniti našu čežnju i naše želje.

O tome nam predivno govori Jeremija u svojim 'Ispovijestima': „Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan svatko me ismijava!“ (Jr 21, 7)

Stoga iz dana u dan otvorimo svoje srce i pamet kako bismo spoznali ono što je Božje, jer time pripremamo građevinu za vječnost. Ne bojmo se biti ljubljeni od Boga. Jedini koji te istinski ljubi i voli je Krist, jedini koji je sve učinio za tebe je Krist, jedini koji može ispuniti svaku čežnju srca tvoga je Krist, jedini ima najviše strpljenje s tobom i vjerno čeka te čeka. Stoga ne boj se razočarati ljude poradi Krista, ne boj se biti izazov ovom svijetu ponudivši im ono što je Kristovom. Svaki dan postavi si pitanje: Što mi je na pameti?

Ne umorimo se tražiti volju Božju, ono što je dobro, Bogu milo, savršeno (usp. Rim 12, 2) da se Isus ne bi, jednoga dana, nad nama sablaznio.

Razmišljanje uz evanđelje XXII. nedjelja kroz godinu (Mt 16,21-27), god. A