Zgoda o očišćenju deset gubavaca vlastita je Lukinom evanđelju. U njoj susrećemo izvješće o događaju koji se zbio tijekom Isusova putovanja prema Jeruzalemu. Evanđelist napominje da je Isus putovao između Samarije i Galileje. Znamo da su Židovi gajili svojevrstan prijezir i mržnju prema Samarijancima. Isus, se dakle, kretao i u ne tako popularnim i poželjnim krajevima.

Pri ulasku u neko selo ususret mu dolazi deset gubavaca. Prema onodobnim zakonima i propisima gubavci su bili izbačeni iz društva i nisu smjeli biti u dodiru sa zdravima. Stoga su gubavci izdaleka zavapili: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Budući da su ga zazvali po imenu i zamolili da im se smiluje, očito je da su znali za njega. Na temelju opisa možemo steći dojam da se između Isusa i gubavaca dogodio neobičan susret, susret na daljinu, susret bez dodira koji je ipak dodirnuo njihovu egzistencijalnu stvarnost i promijenio ju. Isus je na njihovu molbu/vapaj odgovorio: »Idite, pokažite se svećenicima!« Zatim se na putu dogodilo njihovo očišćenje, a to je ujedno značilo povratak u prijašnje stanje, u normalan život, život bez vanjske isključenosti.

Može nas iznenaditi Isusov odgovor na molbu gubavaca: »Idite, pokažite se svećenicima!« Taj odgovor je u biti naredba. Isus ih, poštujući propise Mojsijeva zakona, šalje svećenicima. Samo su svećenici imali legitimitet proglasiti nekoga sposobnim za povratak u normalan život. Poslušavši Isusa, oni su iskazali, očitovali svoju vjeru u njega. I zato su primili dar očišćenja odnosno ozdravljenja. Ali su oni istovremeno izvršili samo ono što je bilo propisano, što je Zakon nalagao. Isusov dar iscijeljena nije dotaknuo njihovu nutrinu. Preobrazio je njihovu tjelesnu muku i patnju, oni su iscijeljeni od svoje bolesti, ali srce je ostalo nepromijenjeno.

Od desetorice gubavaca samo jedan, i to Samarijanac, se vraća nakon izvršenja zakonskog propisa i očituje svoju zahvalnost Isusu za dar ozdravljenja. Tim činom on prima još veći dar, a to je spasenje. Njegova je zahvala svojevrsno slavljenje Boga koji ozdravlja. U Isusovu djelu Samarijanac je prepoznao Božje djelovanje. Svoj desetorici gubavaca molba je bila uslišana. Svi su na putu primili ozdravljenje, ali samo je jedan od njih zakoračio na put spasenja.

Krenuti putem spasenja daleko je više od zadobivanja samoga tjelesnog zdravlja. Imati dobro zdravlje znači biti u dobrom fizičkomu i psihičkom spasenju, a primiti spasenje znači ostvariti život u potpunosti. Taj se život ostvaruje po vjeri koja je u svojoj biti susret, osobni susret s Isusom koji nam uvijek prvi dolazi u susret. Spasenje dolazi po vjeri. Zato Isus na kraju događaja govori Samarijancu: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

s. M. Tea Barnjak, FDC

Razmišljanje uz evanđelje XXVIII. nedjelje kroz godinu (Lk 17, 11-19), god. C