Danas kada čujemo da je naš Bog Jedan u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, Jedan Bog u tri Božanske osobe, opet ćemo kao i svake godine zastati pokraj tog misterija naše vjere, a naš um samo dok krene razmišljati o tome, ostat će nemoćan i pomalo zbunjen. No, hoćemo li žaliti tu našu nemoć spoznavanja da išta razumijemo o Presvetom Trojstvu ili će nam to postati razlogom radosti jer Bog ne bi bio Bog ako bismo ga mogli svojim umom proniknuti, obuhvatiti, matematički izračunati?

Naš Bog je Ljubav, a ljubav ne može ostati nepodijeljena, nego čini i stvara zajedništvo i bez njega se ne očituje. Kad danas Isus govori: »Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.« (Mt 28, 16 – 20), potiče nas na ono iz prvog čitanja: prisjetiti se Božjih djela u svojoj osobnoj povijesti, ali i povijesti svoga naroda. Po svome djelovanju naš Bog je jedinstveni jer je jedini koji je zapodjenuo razgovor s čovjekom, ponizio se pred čovjekom postavši slugom, iskusio naše ljudske sreće i nesreće, radosti i boli.

I kada danas čitamo da je »Gospodin Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema.« (Pnz 4, 39), to je zaista tako. To da je gore na nebu samo kazuje ovo: Bog nas nadilazi i zato ga smatramo dalekim, ali ne zato što je on dalek, nego jer smo mi nesavršeni i njegova logika provocira našu logiku te ga zato mnogi nisu razumjeli dok je spašavao narod iz ropstva, vodio kroz pustinju, a na koncu i po svome Sinu najkonkretnije prišao čovjeku. Međutim, Gospodin je Bog i ovdje na zemlji; naš Bog je blizi Bog, onaj čiji pogled cijelo vrijeme počiva na svakom od nas i onaj koji je toliko puta u povijesti pokazao svoje djelovanje koje je svoj vrhunac doseglo u žrtvi njegova Sina, našeg Spasitelja Isusa. Bliz je jer često ispunjava sve gladi i žeđi našega srca kad mu se obraćamo, ideal je kome težimo. Kleknuti preda nj ničice kao što su to apostoli učinili danas u Galileji priznaje sva ta njegova djela u našoj povijesti, ali i utvrđuje našu vezu da po krštenju pripadamo Njemu i da taj njegov Trojstveni pečat nosimo u genomu svoga vjerničkog života. Ostati s njime u sve dane života našega kao što On obećava biti s nama do svršetka svijeta nije drugo doli u tom znaku Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, po tom krsnom znaku naše vjere, posvećivati svijet i vrijeme koje nam je dano provesti na zemlji, privesti druge spoznaji te radosti koja nam se otkriva po božanskom životu i na koncu u tom znaku zaklopiti svoje oči na vječno zajedništvo s Onim koga smo za života vjerno ispovijedali, Njemu se klanjali i čiji smo pečat smjerno na sebi nosili.

Razmišljanje uz evanđelje svetkovine Presvetog Trojstva (Mt 28, 16-20); god.B