Sjećanje na djelovanje sestara u Tuzli
Na Svetkovinu Svih Svetih, 1. studenog 2024., na mrežnoj stranici Hrvatski glasnik (https://hrvatskiglasnik.ba/) objavljen je prilog o djelovanju naših sestara u Tuzli pod naslovom: "Danas se sjećamo časnih sestara Kćeri Božje ljubavi koje su u Tuzli ostavile povijesni trag". U nastavku pročitajte tekst gospođe Maje Nikolić koja je za ovu prigodu razgovarala sa s. M. Elizabetom Ćosić, predstojnicom samostana u Tuzli.
Danas se sjećamo časnih sestara Kćeri Božje ljubavi koje su u Tuzli ostavile povijesni trag
Na Josipovcu u Tuzli, mjestu vječnog počivališta časnih sestara iz reda Kćeri Božje ljubavi, ponovno smo zatekli upaljenu svijeću. I dan danas, svaki put kada časne sestre dolaze na groblje, zateknu kako gore svijeće. Ljudi su ovdje zauvijek zahvalni časnim sestrama koje su u Tuzlu krajem 19. stoljeća došle kao misionarke i svoj rad i ljubav posvetile ovdašnjim stanovnicima. Ovaj lokalitet sestrama je pripao još 1885. godine, a one su uglavnom dolazile iz Austrougarske i ovu zemlju su ovdje uredile, širile, oplemenile i učinile je plodnom.
Časne sestre Kćeri Božje ljubavi u Tuzli su ostavile jedan duboki trag, jedno ogromno bogatstvo za sve narode i ljudi svih vjeroispovijesti. Lokalitet Josipovca nekada je bio ekonomija koja je uzdržavala nekadašnju katoličku školu, a koja se nalazila u Klosterskoj ulici gdje je danas Katolički školski centar “Sveti Franjo”. Zanimljivo je kako je na ekonomiji radilo uvijek desetak časnih sestara, a sve ono što bi proizvodile time bi pomagale školu u kojoj je znalo raditi i do trideset časnih sestara koje su obrazovale i odgajale brojne generacije.
Groblje na Josipovcu nas tako podsjeća na život jer za ove časne sestre stanovnici Tuzle su uglavnom vezani kroz priče o školovanju, radu, njihovoj dobroti i ljubavi koju su širile među ljudima.
“Josipovac je bio jedna prava ljepotica Tuzle, podsjeća nas na vrijeme kada se ovdje radilo, privređivalo, rado dolazilo, a samostan koji je ovdje bio je također često bio utočište mnogim ljudima. Na našem groblju imamo trideset i dva križa koji predstavljaju život sestara koje su ovdje živjele. Isto tako imamo zabilježeno da su ovdje sahranjena i dva njemačka vojnika. Mi im ne znamo imena, ali u našim kronikama i zapisima to postoji”, priča nam sestra Elizabeta Ćosić.
Gotovo više od 60 godina, časne sestre su ovdje radile i djelovale, a 1947. godine su morale napustiti lokalitet Josipovca i preselile su se u Breške, a ovaj posjed je pripao tadašnjim vlastima i ostao nacionaliziran do dan danas.
“Mi se borimo da nam se ovaj posjed vrati, da opet bude naše vlasništvo. Voljele bismo i to nam je cilj da nam se samostan vrati. Mi bismo samostan rado obnovile jer tu su naše sestre živjele i imale kapelicu. Također, ovaj samostan je posjetila i naša utemeljiteljica, koja kada je vidjela kako su sestre ovo sve lijepo uredile, kako je ta ekonomija bogata, ona je ovo mjesto tada prozvala Josipovac. Nadam se da će to vrijeme doći i da će nadležne vlasti u Tuzli udovoljiti našim molbama i zahtjevima da nam se samostan i lokalitet vrate. Mi se za to borimo već godinama. Nažalost, i ovo je groblje bilo dosta zapušteno, ali ove godine smo imali sreću da su nam učenici Katoličkog školskog centra, odnosno volonteri akcije “72 sata bez kompromisa” zajedno sa ravnateljem vlč. Brankom Jurićem i profesorima obnovili križeve ovog našeg groblja. Ovaj čin time je još veći što su u akciji sudjelovala djeca svih vjeroispovijesti”, istaknula je sestra Elizabeta.
Podsjećanja radi, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, proglasila je Samostan sestara Kćeri Božje ljubavi Josipovac koji je izgrađen 1886. godine, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine još prije deset godina.
Blagdan Svih svetih nam uvijek posvjedoči da na Josipovcu postoji kontinuitet molitve i zahvale.
“Mi danas slavimo sve svete, ali i sve one koji su svojim kršćanskim životom odgovorili na ono što je kršćanski ideal. Ove sestre nisu proglašene svetima, ali su velike zagovornice nas koji ovdje živimo, ovoga podneblja i uvjerena sam svih građana Grada Tuzle”, rekla je sestra Elizabeta.
Časne sestre Kćeri Božje ljubavi koje su u Tuzlu stigle u svoju misiju su uistinu živjele svetim životom, a da je tako mnogi su već svjedočili i svjedoče i dan danas.
Maja Nikolić