Saduceji koji niječu uskrsnuće, odnosno ne vjeruju u uskrsnuće, došli su Isusu s nečim što su oni mislili da je trik-pitanje, s nečim što je neizravno trebalo pokazati da su oni u pravu sa svojim stavom o uskrsnuću, a da to ne pokažu. Naime, saduceji koji uopće ne vjeruju u uskrsnuće pitaju Isusa kome će o uskrsnuću pripasti žena koja je imala sedmoricu muževa. Nije njima bitno da razriješe dilemu kome će pripasti žena koja je očito imala toliko težak život da su joj umrla sedmorica muževa, a da ni s jednim nije imala djece. Oni svojim pitanjem žele uhvatiti Isusa u klopku i pokazati mu da je njegovo naučavanje krivo. Saduceji misle da su mudri, jer su jako lukavo smisli pitanje koje će pokazati Isusu gdje mu je mjesto, a zapravo od svoje prepredenosti ne vide svoju sljepoću.

Zato im Isus najprije odgovara na njihovo pitanje kome će pripasti žena, i to odgovorom koji  tumači kako se oni koji uskrsnu od mrtvih ne žene niti udaju. Kao da objašnjava da o uskrsnuću nije uopće potrebna takva kategorija, jer su ljudi u ljubavi potpuno. I dodaje da ni umrijeti više ne mogu. Tamo, o uskrsnuću, kraj je svakog problema, brige, dileme. Kraj je svake ljudske nesavršenosti jer ju upotpunjuje ljubav Božja koja je savršena, i koja daje vječni život. Isus tu ne staje. On im odgovara na njihovu zakulisnu igru, na ono što se neizravnim govorom, prepredenošću pokušalo izvući iz Isusa, uhvatiti ga u zamku. Jasno im Isus govori: da, mrtvi ustaju, i to nam govori još Mojsije.

Lukavost saduceja, njihova prepredenost nije upalila kod Isusa. Isus im odgovara na njihovo izravno, ali i na ono neizravno pitanje. Nije mu ništa promaklo. Daje im pouku o tome da je uskrsnuće mrtvih doista stvarno. Ali Isus osim te pouke daje svima nama još jednu pouku. Kad mislimo da smo svojom lukavošću, prepredenošću iz nekoga nešto izvukli, saznali od nekoga nešto što nas je zanimalo, a nismo mu to htjeli izravno reći, kad mislimo da smo lijepim celofanom uspjeli zamotati neiskrenost naših nakana i djelovanja, možda smo uspjeli zavarati čovjeka, ali ne i Sudca koji će nam suditi. Isus zna naše nakane. Poziva nas da otvorimo oči srca, da prihvatimo istinu o uskrsnuću mrtvih, jer ako nas vodi misao o uskrsnuću na vječni život onda nemamo potrebe biti lukavi, prepredeni. Ako nas vodi želja za uskrsnućem, onda se otvorenost našeg srca očituje u iskrenosti i ljubavi, ali onoj pravoj, ne naučenoj, ne glumljenoj, ne onoj koju mislimo da moramo pokazati, ne zakonskoj, nego onoj koju više ne možemo sakriti jer je toliko jaka.

Razmišljanje uz evanđelje XXXII. nedjelje kroz godinu (Lk 20,27-38), god. C