Molitvenim sjećanjem, 25. rujna 2016., u Kaknju se obilježava 20. obljetnica mučeničke smrti s. M. Danke Jurčević iz Družbe Kćeri Božje ljubavi.

Smisao svoga života prepoznala je i ostvarila služeći Božjemu kraljevstvu, navješćujući mnogoj djeci i mladima, riječju i primjerom, pjesmom i radošću Boga koji je ljubav. Toj je vječnoj Ljubavi s. Danka predala i svoju mučeničku smrt u Kaknju prije 20 godina.

Ubojstvo se dogodilo u ponedjeljak, 30. rujna 1996., u Kaknju ispred zgrade župskoga Caritasa. Ubojica je nožem u srce usmrtio Sestru. Po svemu sudeći ubojstvo je unaprijed isplanirano. Motiv: zastrašiti preostali hrvatski katolički puk kao i one koji su se kanili vratiti na svoja ognjišta.

Sestra Danka je nakon završenog Katehetskog instituta pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu djelovala kao katehistica i voditeljica crkvenoga pjevanja na župama diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Vrlo je dobro spajala pastoralni rad i služenje redovničkoj zajednici kao poglavarica. Uz to, bila je neumorna odgojiteljica djece u vjeri. Bog joj je dao poseban dar katehiziranja. Uvijek je imala vremena za djecu i mlade. Veliku je važnost polagala kontaktu s obiteljima, odgoju u vjeri i sakramentalnom životu vjernika.

Lako je stjecala povjerenje drugih. Po naravi bila je vesela i raspoložena. Služila je Bogu molitvom i radom. Znala je biti vrlo duhovita. Nije se štedjela, služila je Isusu svim srcem bez pridržaja zato joj je Gospodin dao milost da za Bosnu, zemlju tolikim patnjama i krvlju natopljenu, i svoju krv prolije kao svjedočanstvo vjere i ljubavi prema Bogu. Pridružila se tako svojim susestrama blaženim Drinskim mučenicama, na čijim se primjerima nadahnjivala u teškim okolnostima ratnih stradanja.

Lijepa riječ i blagi osmijeh
Sestra Danka je vrlo uspješno vodila crkveni zbor, maštovito uređivala crkvu i oltare za razne proslave kao što su: zaštitnik župe, prve pričesti, krizme i mlade mise. „Oltar i crkvu je uređivala i krasila na udivljenje cijele župske zajednice“, kako ju je pohvalio tadašnji župnik mons. Petar Jukić, živi svjedok nemilog događaja. Generacije i generacije mladih grada Kaknja i okolice pamtit će je i spominjati jer ih je odgajala s ljubavlju, učila ih je dobru i plemenitosti. Za svakoga je imala lijepu riječ i blagi osmijeh. Svojom veselom naravi, a najviše ljubavlju kojom je bio ispunjen njezin život, svjedočila je ime Družbe kojoj je pripadala. Snagu je crpila iz Božje Riječi, a štovala je posebno Blaženu Djevicu Mariju te sv. Petra i Pavla, zaštitnike župe Kakanj.

Nikamo iz Bosne
Domovinski rat zatekao ju je na službi u Kaknju. Unatoč ratnim teškoćama, zajedno sa svojom redovničkom zajednicom, nastavila je hrabro djelovati na župi. Ostala je sa svojom Crkvom i svojim hrvatskim narodom. Znala je reći: „Nikamo iz Bosne“. Proživljavala je teška stradanja i patnje ljudi, pružajući im duhovnu i moralnu podršku. Ponekad ju je za vrijeme vjeronauka za prvopričesnike zateklo granatiranje. Tada bi zajedno s djecom bježala u sklonište. Jednom zgodom jedan prvopričesnik u skloništu je glasno molio: „Isuse, skloni granate, da primim prvu svetu pričest.“

Nerazriješene okolnosti ubojstva
Plodni rad s. Danke na župi prekinulo je mučko ubojstvo s osam smrtonosnih uboda nožem, u ponedjeljak, 30. rujna 1996., u 20:10 h. Ubojstvo je izvršeno u crkvenom dvorištu i to u vremenu kad su župnik i kapelan bili službeno odsutni. Kad je ubojica vidio što je učinio, bacio je okrvavljeni nož i pobjegao. Susjedi su odmah obavijestili sestre u samostanu o tragičnom događaju. Kad je kućna poglavarica s. Branka Matošević stigla na mjesto stradanja, našla je s. Danku mrtvu u lokvi krvi. U tom ozbiljnom trenutku nepravde i nasilne smrti očitovala se tuga, suze i molitva. Ubrzo je pristigao župnik, pa policija, te vještaci koji su obavili prve istražne radnje. Kasnije je Sud donio presudu, ubojica je odležao u zatvoru, ali do danas su ostale nerazriješene okolnosti ubojstva s. Danke.

Sućuti
Isti dan papa Ivan Pavao II. poslao je poruku sućuti i očinski blagoslov kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu metropoliti vrhbosanskom, a preko njega i sestrama Kćerima Božje ljubavi. U sažalnici stoji: „Primivši s velikom boli tragičnu vijest o ubojstvu s. Danke Jurčević, iz zajednice Kćeri Božje ljubavi u Kaknju. Sveti Otac očituje svoju duhovnu blizinu čitavoj Katoličkoj Crkvi u Bosni i Hercegovini. Podsjećajući da se budućnost naroda ne može graditi na nasilju protiv nevinih i bespomoćnih i na gaženju osnovnih ljudskih prava pojedinaca i skupina. Vrhovni Svećenik uzdiže svoje molitve Bogu da prolivena krv onih koji su posvetili svoj život Bogu i nesebičnom služenju Crkvi i braći, zajedno s krvlju tolikih nevinih, bude zalog prave slobode i trajnog mira za sve drago pučanstvo tih napaćenih krajeva. Uz to, Njegova Svetost od srca udjeljuje ohrabrujući apostolski blagoslov članicama Družbe Kćeri Božje ljubavi koje rade u Bosni i Hercegovini, rodbini ubijene redovnice te svim predragim kakanjskim katolicima“, potpisao je tadašnji državni tajnik kardinal Angelo Sodana (Vrhbosna, 4/1996. str. 351).

Svoje suosjećanje, praćeno žarkim molitvama i ohrabrenjem, uputio je Sveti Otac i vrhovnoj glavarici Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Nicolini Hendges, sa sjedištem u Rimu, riječima: „Časna Majko! Nakon što je primljena bolna vijest da je 30. rujna 1996. s. Danka Jurčević (…) grubo umorena, ovaj ured izražava iskrenu sućut i obećava da će za pokojnicu i za njezine moliti (...) Molimo također da se njezine susestre, koje su primile bogatu baštinu vjere i revnosti pokojnice, svugdje i dalje, a osobito u Bosni, prema njezinom primjeru, založe za Evanđelje“, potpisao kardinal Eduardo Martinez Somalo, prefek Kongregacije za ustanove posvećenog života (Grottaferrata-Vijesti- Roma, 6/1996., str. 1).

Svjedok vjere
Sprovod i misu zadušnicu predvodio je kardinal Vinko Puljić u srijedu, 2. listopada 1996., u zajedništvu sa 70-ak svećenika, u prisutnosti oko 100 redovnica različitih družbi, roditelja pokojnice, braće i sestara i rodbine, te više od 7 000 ljudi: katolika, pravoslavaca i muslimana. U svojoj nadahnutoj propovijedi kardinal je među ostalim rekao: „… evo još jedna mučenica u redu sestara Kćeri Božje ljubavi“ i nazvao ju je „NAŠOM NOVOM MUČENICOM“. Zahvalio je s. Danki za ugrađenu ljubav u župu Kakanj i pozvao sve prisutne na molitvu za ubojicu, a „stado malo“ pozvao na hrabrost i odvažnost.

Godine 2006. u povodu 10. obljetnice smrti s. Danke, s. Slavica Buljan, koja se kao članica iste redovničke Družbe često susretala sa s. Dankom i mons. Petar Jukić, s kojim je s. Danka surađivala u zauzetom uprisutnjenju Božje ljubavi u Kaknju, izdali su knjigu-životopis pod naslovom Sestra Danka svjedok vjere.

Vjerodostojno su osvijetlili korake vjere, nade i ljubavi s. Danke, koju je Bog pozvao u život 29. siječnja 1950. u lijepoj lašvanskoj dolini u selu Jardol u župi Vitez. Svojim vještim perom Sestra je u svojoj Susestri otkrila bogatstvo Bogu posvećenog života i vjernosti evanđeoskim idealima sve do mučeničke smrti. Mučeničku smrt Sestre prikazala je kao dar kojim se suobličila Isusovoj smrti na križu. U Predgovoru knjige stoji: „Smisao svoga života prepoznala je i ostvarila služeći Božjemu kraljevstvu, navješćujući riječju i primjerom, pjesmom i radošću mnogoj djeci i mladima Boga koji je ljubav.“ Toj je vječnoj Ljubavi s. Danka predala i svoju mučeničku smrt u Kaknju prije 20 godina. Milošću Božjom uvrštena je u plejade onih koji prođoše kroz nevolje velike i koji su oprani u krvi Jaganjčevoj (usp. otk 7, 14).

Šesta mučenica u Družbi
Ova izvanredna Jubilarna godina milosrđa, nuka nas da na neki način iskusimo Isusovu ljubav, izvor novoga života kao što je to s. Danka svakodnevno doživljavala. Jubilej poziva da se približimo izvoru milosti i da oprostimo „mučko ubojstvo“ Sestre koja je cijeli svoj redovnički život bila navjestiteljica milosrđa koje se izlijeva odozgor, od Boga. Revnost oko duhovnih i tjelesnih djela milosrđa činio je život s. Danke radosnijim i plodnijim.

Ona je rado i često spominjana kao šesta mučenica u Družbi koja se priključila blaženim Drinskim mučenicama. Molimo da njezina žrtva i svjedočanstvo života bude izvor milosti, ohrabrenja i blagoslova za teško iskušane vjernike u Bosni, posebno u kakanjskom kraju. A smijemo se nadati da će i Crkva jednog dana s. Danku uvrstiti među blažene mučenice da poput Drinskih mučenica i ona bude novim naraštajima zvijezda vodilja i moćna zagovornica kod Gospodina.

Piše: s. M. Sniježna Stjepandić, FDC