Isusova smrt na križu bila je udarac njegovim učenicima. Svi su se razbježali u strahu. Treći dan iza smrti Isusove, uvečer prvog dana u tjednu, nalazimo učenike na okupu, ali iza zatvorenih – zaključanih vrata jer su se bojali Židova koji su dali Isusa ubiti. I dok su tako bili na okupu dođe Isus, stane u sredinu i kaže im: „Mir vama!“ Evanđelje ne donosi reakciju učenika, već da im je Isus pokazao ruke i bok, odnosno njegove rane. Tek sada se učenici raduju vidjevši Gospodina. Tada im Isus ponovno govori: „Mir vama!“ i šalje ih kao što je njega Otac poslao. Mir im je darovan da idu i daju svoj život za druge kao što je i sam Isus dao. Mir im je darovan i Isus ih šalje da pronose Istinu svijetom (usp. Iv 17,17-19). Da bi izvršili tu zadaću Isus im daje Duha Svetog.

Gdje iza ovih zatvorenih vrata sebe pronalazim? Kolika sam ja vrata zatvorila u strahu? Tko su moji Židovi, moji neprijatelji? Prepoznajem li Isusa koji dolazi i staje u sredinu, tamo gdje treba usmjeriti pažnju kada me je strah? Prepoznajem li Isusa koji mi pokazuje svoje rane, dokaze smrti na križu, a opet, on koji je sada živ, među nama? Prepoznajem li da je on svojim ranama, smrću i uskrsnućem donio razlog radosti i poslanje da svjedočim tu radost? Ostajem li u strahu i tuzi, oplakujući kako je Isus umro, bez pogleda na uskrsnuće? Prepoznajem li da Isus i nas šalje kako je Otac njega poslao u svijet da ljubi i da se svijet po njemu spasi? Možda od traženja Božje volje za mene ne vidim dalje od vlastitih osjećaja i prohtjeva?

Gospodin mi daje odgovor kao što je dao Tomi koji nije bio prisutan kod ukazanja, pa nije vjerovao: „Prinesi ruku i stavi je u bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“ Pokazuje mi da ga mogu po ranama prepoznati. Uči me da svoju utjehu, nadu i vjeru tražim u njegovim ranama. Zove me da svoje ruke stavim u njegov bok – jer to je izvor vjere za Tomu i za nas, bok iz kojeg su na križu potekle krv i voda. Odgovarajući Tomi govori meni da i ja danas, iako ne mogu opipati i vidjeti njegove rane, imam razloga za radost jer su blaženi oni koji vjeruju u uskrslog Isusa, premda ga nisu vidjeli. Izvor vjere upravo je svjedočanstvo onih koji su s Isusom razgovarali, vidjeli ga, slušali. To su svjedočanstva koja su zapisana da ja vjerujem i da dođem među blažene, pa da imam život vječni s Isusom, Gospodinom i Bogom našim. Ona me pozivaju da svjedočim radost i mir koje donosi uskrsli Gospodin, da naviještam kako Gospodin preobražava srca makar vrata i bila zaključana.

Razmišljanje uz evanđelje II. vazmene nedjelje (Iv 20,19-31), god.B