U srijedu 23. svibnja 2018. proslavljena je 90. obljetnica djelovanja sestara u Petrinji.

Proslavi su, uz prisutnost brojnih sestara iz Nove vesi, Granešina, Sesveta, Križevaca, Kastva, Siska i Edlinga, nazočile vrhovna glavarica s. Maria Dulce Adams, s. Danica Sanader, vrhovna savjetnica i s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica.

Tom prigodom euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Lovre predslavio je mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački u zajedništvu s mons. Markom Cvitkušićem, generalnim vikarom Sisačke biskupije, mons. Stjepanom Ptičekom, generalnim vikarom Bjelovarsko-križevačke biskupije, preč. Josipom Samaržijom, župnikom te 15-ak nazočnih svećenika.

Prije svete mise riječ pozdrava i dobrodošlice svima okupljenima uputili su s. Vesna Lagetar, predstojnica petrinjskog samostana i gosp. Marko Lokner. Sestra Vesna se u ime sestara u Petrinji svima zahvalila za dolazak na ovo slavlje, župljanima za ljubav i podršku tijekom dugih 90 godina, a gosp. Marko je istaknuo da je do danas u petrinjskoj zajednici djelovalo 120 sestara te je naglasio da su sestre tijekom svih ovih godina nastojale biti blizu ljudima i svojim djelovanjem odgovoriti na njihove potrebe. Zahvalio je sestrama za zauzetost, strpljenje i život koji su nesebično utkale u župnu zajednicu sv. Lovre. Na kraju je izrazio osobitu radost zbog prisutnosti s. Marie Dulce Adams, vrhovne glavarice kojoj se riječima dobrodošlice obratio na portugalskom jeziku koji je njezin materinski jezik.

Biskup je u svojoj propovijedi istaknuo da se ovo obilježavanje 90 godina prisutnosti sestara u Petrinji slavi u godini u kojoj sestre obilježavaju 150 godina svoga postojanja. Stoga se osvrnuo na povijest nastanka Družbe, a potom je progovorio o djelovanju sestara u Petrinji koje su ovamo došle 19. svibnja 1928. na poziv župnika vlč. Mihovila Razuma. Govoreći o poruci Božje riječi koja je naviještena istaknuo je da u sva čitanja poziv na zahvalnost (Sir 24,9-12.19-22; Ef 1,3-7.11-12; Iv 2,1-11).

Ovdje prenosimo dio njegove propovijedi:

Sveta čitanja potiču nas na zahvalnost. Knjiga Sirahova (Sir 24,9-12.19-22) govori o mudrosti, koju su u teologiji često poistovjećivali s Marijom, a i mi se danas možemo poistovjetiti s njome: „Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i moj je boravak u zboru svetih.“ Zar se nije i ova Družba KBLJ ukorijenila u našem hrvatskom narodu, u našoj Petrinji, da bi njezin boravak ovdje postao „boravak u zboru svetih“? Naše su sestre, kako ih – čuli smo – ocjenjuju prvi izvještaji izazvale oduševljenje naroda. Ljudi su bili zahvalni što su dobili sestre, i doista, one su i danas ures Petrinje. „Ja sam majka lijepe ljubavi i straha i spoznanja i svetog ufanja. U meni je milost svakog puta i istine, u meni je svaka nada života i kreposti.“ – I ove riječi možemo primijeniti na sestre Kćeri Božje ljubavi. One su poput majke Marije „majke lijepe ljubavi“ svoj djeci za koju su se brinule i brinu se od početka svoga dolaska u Petrinju. Najprije su imale zabavište pa Marijin vrtić, a danas dom za djevojke… i uvijek se s ljubavlju, poput majki, brinu za djecu i mlade. To čine i kao vjeroučiteljice, katehistice, zvonarice i sakristanke. Bile su i voditeljice crkvenog zbora, orguljašice… U svemu tome odlikovale su se ljubavlju prema Bogu, Crkvi i narodu, a posebnu su ljubav uvijek pokazivale prema malenima.

Sveti Pavao u poslanici Efežanima (Ef 1,3-7.11-12) ističe kako je Krist „nas sebi izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim, u ljubavi nas je predodredio za posinstvo, za sebe… na hvalu slave svoje milosti… da budemo na hvalu slave njegove“. Naše naime služenje Bogu i Crkvi mi, koji se posvećujemo odgovoru na njegov poziv, osjećamo čašću, osjećamo velikom milošću. A naša je svrha ne u nama, nego u njemu – mi želimo proslaviti njega! To čine i naše sestre, i na tome zahvaljujemo Bogu, što ih je izabrao i osposobio da svjedoče njegovu ljubav, što ga proslavljaju svojim životom i radom, što unose novu nadu u naše živote, u ljude s kojima se susreću, u djecu i mlade s kojima rade, u ovu župu i u čitavu našu Crkvu.

Poput Marije. U Evanđelju (Iv 2,1-11) ju gledamo uz Isusa u Kani, na svadbi kod očito siromašnih mladenaca koji su ostali bez vina na svadbenoj večeri. Marija prva zamjećuje problem i Isusu ukazuje na nj. I kad on gotovo odbija uključiti se, govoreći da još nije došao njegov čas, ona ustraje jer osjeća i zna da on može pomoći. Obraća se slugama koji su posluživali kod stolova riječima: „Što god vam rekne, učinite!“ Kako snažne i duboke riječi! Riječi su to povjerenja u Isusa, u njegovu moć, u njegovu želju da pomogne ljudima koji su se našli u potrebi. Marijina je uloga ovdje posrednička, ona ne moli za sebe, ona moli za druge.

Tako su često i naše sestre, redovnice Kćeri Božje ljubavi. One rade, mole se i žrtvuju za druge, za nas vjernike, za naše potrebe, za župe, za biskupije, za djecu, mlade, za odrasle, za bolesne… one mole Isusa. Poput Marije. Zahvalimo danas Bogu za njih, zahvalimo i njima, svim sestrama koje su bile i koje jesu u Petrinji – od 1928.godine do danas… Molimo da uvijek ostanu poput Marije nositeljice Krista i njegove Božje ljubavi, da se ne umore služiti pomažući ljudima da se susretnu s Isusom. On je jedini spasitelj svijeta i svakoga čovjeka. Amen.

Nakon popričesne molitve prigodnim riječima svima okupljenima obratila se Vrhovna glavarica. Pozdravila je Biskupa i svećenike, nazočne sestre, izrazila radost što su na slavlju prisutne naše pripravnice sestre novakinje, postulantice i kandidatice. Sestra Maria Dulce napomenula da su joj poznate patnje i trpljenja koja su mnogi u Petrinji pretrpjeli, ali je potaknula da se treba sjetiti da smrt nema posljednju riječ te da je dobro uvijek veće od zla, a ljubav jača od mržnje. Izračunala je da su sestre prisutne već 32 850 dana u Petrinji (90 godina X 365 dana) te su tijekom toga vremena Božju prisutnost činile vidljivom.

Zatim se u ime današnjih i nekadašnjih mladih sestrama u petrinjskoj zajednici riječima zahvale za sve što čine i što jesu obratila Ivana Herceg. Potom je župnik preč. Josip Samaržija zahvalio Biskupu za dolazak, a sestrama za prisutnosti istaknuvši kako su one cvijeće župne zajednice sv. Lovre.

Liturgijsko pjevanje za vrijeme svete mise animirao je župni zbor kojim je za ovu prigodu ravnala s. M. Cecilija Horvat, a uz orguljsku pratnju petrinjca vlč. Roberta Jakice.

Ovom proslavom obilježeno je i 10 godina djelovanja Dječjeg zbora plamen sv. Lovre. Bivši i sadašnji članovi zbora imali su prigodu susresti sestre koje su utemeljile i vodile zbor – s. Ružicu Golik. s. M. Pavlu Adžaga i s. M. Emu Škriljevečki.

Poslije svete mise zajedničko je druženje nastavljeno u prostorijama Pastoralnog centra.