Proslava Dana Družbe na Hvaru
Hvarski biskup Petar Palić predvodio je svečano koncelebrirano misno slavlje u samostanskoj crkvi benediktinki u Hvaru u srijedu 22. studenoga u povodu 150. obljetnice Družbe Kćeri Božje ljubavi i 70. obljetnice njihova dolasku u Hvar.
U koncelebraciji sudjelovalo je desetak svećenika, među kojima su bili generalni vikar don Stanko Ječić, hvarski dekan don Emil Pavišić i hvarski župnik don Mili Plenković. Uz brojne vjernike na misnom slavlju okupili su se i predsjednik Gradskog vijeća Hvara Jurica Miličić. Liturgijsko pjevanje predvodila je mlađa ženska skupina katedralnog zbora „Mirjam“ pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom maestre Klare Milatić.
Biskup Palić na počeku misnog slavlja pozdravio je sve nazočne, osobito redovnice „kontemplacije“ i one od „akcije“. I jedne i druge na svoj način svjedoče pripadnost Isusu Kristu i njegovoj Radosnoj vijesti. Istaknuo je kako je svaka euharistija zahvala Bogu za njegovo spasenjsko djelo; za ono što on čini među nama i što nas uvijek iznova, iz dana u dan, spašava, pokazujući nam svoju ljubav i dobrotu.
„Drugo, u ovoj euharistiji želimo zahvaliti za 150 godina života Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi. I treće, u ovu zahvalu želimo uključiti 70 godina njihove prisutnosti ovdje u našem gradu, a nešto malo više i na području naše biskupije. Želimo im zahvaliti za njihovo svjedočko djelovanje, za njihov način približavanja one ljubavi kojom nas Bog ljubi; svima onima kroz povijest, ali, osobito ovdje u našem gradu“, rekao je biskup Palić.
U propovijedi je istaknuo „kako je bavarska učiteljica Franziska Lechner osnovala Družbu sestara Kćeri Božje ljubavi u Beču 21. studenoga 1868. godine s nakanom da sestre budu službenice i oruđe neizmjerne Božje ljubavi. Svrha je Družbe bila pružati siromašnim djevojkama i kućnim pomoćnicama dom, odgoj i obrazovanje. Družba je rasla i širila se. Sestre su na poziv tadašnjega hvarskoga biskupa Mihe Pušića došle najprije u Supetar 1922. godine, a ovdje u Hvar 1948. godine, da bi vodile pjevanje i pomagale u župnoj katehezi. Uzdržavanje redovnica u komunizmu bilo je teško tako da su jedine prihode imale po župama od njege starijih i od drugih poslova kojima su se bavile. Na kraju mise poručio je kako je „službenica Božja Majka Franziska Lechner pokušala dati odgovor na pitanje onoga vremena i trenutka i činiti ono što je za nju bilo važno i potrebno. I mi smo ovdje i sada pozvani činiti ono što je ovdje i sada naša zadaća i na što nas Bog poziva. Ohrabreni upravo svjedočanstvom naših, koji su nas prethodili u življenju i svjedočenju Isusove radosne vijesti, molimo Božji blagoslov i zagovor svih svetih naših zaštitnika da nam pomognu i zagovaraju nas kako bi smo doista bili iskreni Kistovi svjedoci i svjedoci njegove Radosne vijesti u ovome trenutku i tamo gdje nas Bog šalje“.