Dana 21. svibnja 2026. provincijalna glavarica s. Nevenka Jurak obavila je kanonsku vizitaciju zajednice sv. Pavla u Binču (Kosovo). Nakon osobnih susreta sa sestrama Provincijalna glavarica u pratnji s. M. Tee Barnjak, provincijalne savjetnice i tajnice, te sestara iz Binča nazočila je euharistijskom slavlju u filijalnoj crkvi sv. Nikole biskupa u Kabašu, koje je predvodio don Frok Zefiq, župnik Župe sv. Antuna Padovanskog u Binču. Ovom prigodom obilježena je 65. obljetnica dolaska sestara u Binač.

Velečasni Frok je na početku euharistijskog slavlja u svoje ime, kao i uime cijele župne zajednice, izrazio dobrodošlicu Provincijalnoj glavarici i s. M. Tei te zaželio ugodan i radostan boravak u Binču. Provincijalnoj glavarici zahvalio je za posjet i prisutnost te zaželio Božji blagoslov, mir, zdravlje i radost u poslanju. Potom je istaknuo da se ove godine obilježava 65. obljetnica dolaska sestara u Binač te je stoga pohod Provincijalne glavarice prigoda i za obilježavanje ove 65. godine od dolaska sestara. U tome kontekstu čestitao je 65. obljetnicu pastoralnog djelovanja u župi sv. Antuna Padovanskog u Binču, zahvalio za sva dobročinstva, žrtve, molitve i služenje ispunjeno ljubavlju svih prethodnih godina/desetljeća te zaželio još mnogo godina u župi Binač „Ad maiorem Dei gloriam“.

Nakon prigodne homilije vlč. Frok je Provincijalnoj glavarici darovao knjigu naslova „Župa Binač“ u kojoj je na skoro 200 stranica sadržaja opisano djelovanje sestara Kćeri Božje ljubavi. Provincijalna glavarica zahvalila je vlč. Froku za dar, dosjetljivost, čestitke i pastoralnu suradnju te mu zaželjela Božji blagoslov u njegovu svećeničkom služenju. Nazočnim vjernicima zahvalila je za ljubav, podršku i poštovanje koje iskazuju sestrama od početka sve do danas kao i za sva dobročinstva i donacije. Zamolila ih je da mole za sestre i obećala da će sestre moliti za njih i za njihove nakane te pozvala na molitvu za nova duhovna zvanja.

Po završetku euharistijskoga slavlja vjernici su Provincijalnoj glavarici i s. M. Tei uputili čestitke i predali prigodne poklone. Zatim je nastavljeno druženje ispred crkve uz kratku glazbenu točku djece i osobne susrete sa župljanima.

don Frok Zefiq
Binač, 21. svibnja 2026
Homilija prigodom proslave 65. obljetnice dolaska sestara Kćeri Božje ljubavi

Draga braćo i sestre,

Danas smo okupljeni u radosti i zahvalnosti, jer u našoj župi Binča slavimo 65. obljetnicu prisutnosti sestara Kćeri Božje Ljubavi. Posebno srdačno pozdravljam provincijalnu poglavaricu, s. Nevenku Jurak, i želim joj da ovaj boravak među nama bude ispunjen mirom, radošću i Božjim blagoslovom. Ova obljetnica nije samo podsjetnik na godine koje su prošle. Ona je znak živoga Božjeg djelovanja među nama – kroz molitvu, služenje i ljubav sestara koje su svoj život utkale u ovu župu.

Danas ne govorimo samo o povijesti jednog samostana ili jedne ustanove. Govorimo o Evanđelju koje je postalo život. Govorimo o ljubavi koja je dobila ruke, noge i lice.
Isus kaže: „Što god učiniste jednomu od moje najmanje braće, meni učiniste.“ U tim riječima prepoznajemo poslanje sestara koje su kroz desetljeća dolazile do bolesnih, siromašnih, djece, starijih i napuštenih – ne pitajući tko su i odakle dolaze, nego samo: gdje je čovjek u potrebi.

U Europi 19. stoljeća, ranjenoj siromaštvom i nepravdom, Bog je podigao Francisku Lechner da bude znak Njegove blizine. Iz te karizme rodile su se Kćeri Božje Ljubavi – zajednica koja je razumjela da se vjera dokazuje djelima ljubavi. I taj isti duh došao je ovdje, u Binču. U naše krajeve. U naš narod. Koliko je žrtve, koliko tišine, koliko nevidljivog služenja utkano u ove 65 godine!
Sestre su prolazile teškim putovima, dolazile do udaljenih kuća, ulazile u domove patnje i potrebe. Nisu pitale za ime, vjeru ili narodnost – nego su gledale čovjeka.To je Evanđelje u praksi.

Svetost nije nešto udaljeno. Ona počinje u jednostavnoj odluci: „Evo me, Gospodine, pošalji me onome kome sam potreban.“

Danas, kada živimo u svijetu punom komunikacije, a sve više osamljenosti, kada mnogi nose tihe rane, Isus ponovno pita:
Tko će otići k njima?
Tko će ih utješiti?
Tko će im donijeti nadu?

Možda nismo svi pozvani na isto poslanje kao sestre, ali svi smo pozvani na ljubav: na riječ koja ohrabruje, na posjet koji ne zaboravlja, na ruku koja pomaže, na srce koje sluša.

I upravo u tome se vidi snaga Evanđelja – u malim djelima ljubavi koja mijenjaju živote.

Pogledajmo plodove ove prisutnosti: vjera je rasla, Crkva je živjela, zajednica se gradila, mladi su se odgajali, a mnogi su u toj tihoj prisutnosti sestara pronašli Boga. Gdje se sije ljubav, ondje raste život.

Zato danas zahvaljujemo Bogu za svaku sestru Kćeri Božje Ljubavi koja je ovdje služila – za svaku molitvu, svaku žrtvu i svaku suzu ljubavi.

Možda njihova imena nisu zapisana u povijesnim knjigama, ali su zapisana u Božjem Srcu.

I jednom će Gospodin reći:
„Bio sam bolestan i pohodile ste me.
Bio sam sam i utješile ste me.
Bio sam siromašan i pomogle ste mi.“

Na kraju, zahvaljujemo Bogu za 65 godina njihove prisutnosti u Binči i molimo da i dalje ostanu znak Njegove ljubavi među nama – na slavu Božju veću: Ad maiorem Dei gloriam.

Amen.