U župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u Koprivnici, u subotu 13. rujna, svečano je proslavljena 100. obljetnica djelovanja Družbe Kćeri Božje ljubavi. Euharistijsko slavlje predvodio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, u zajedništvu sa župnikom Tomislavom Petrićem te svećenicima iz grada i dekanata. Župnu crkvu ispunili su župljani svih generacija, a uz pedesetak sestara Družbe na misnom slavlju bili su i predstavnici civilnih vlasti.

Na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio župnik vlč. Tomislav Petrić. U zajedničku molitvu uključene su nakane za sve pokojne sestre koje su djelovale u župi i gradu, kao i za pokojne dobročinitelje. Vlč. Petrić je izrazio radost zbog prisutnosti biskupa Radoša, „koji je otvorena srca prihvatio biti dionikom današnje proslave“ te mu zahvalio na predvođenju misnog slavlja. Posebno je pozdravio provincijalnu glavaricu s. Nevenku Jurak i sve nazočne sestre Kćeri Božje ljubavi, braću svećenike na čelu s dekanom preč. Dominikom Vukalovićem i trajnim đakonom Miljenkom Flajsom, zatim djecu iz Dječjeg vrtića sv. Josipa i njihove odgajateljice, učenike i učitelje Osnovne škole „Đuro Ester“ s ravnateljicom Sanjom Prelogović, kao i sve vjernike okupljene na slavlju. U ime župe i grada zahvalio je sestrama na njihovom pastoralnom i odgojnom radu, a među okupljenima posebno pozdravio i potpredsjednika Hrvatskog sabora, gradonačelnika Mišela Jakšića te župana Tomislava Golubića sa suradnicima.

Biskup Radoš u uvodnom je obraćanju naglasio da su se vjernici okupili na poziv sestara kako bi zajedno Bogu zahvalili za stotinu godina njihove prisutnosti u Koprivnici. „One su Kćeri Božje ljubavi i podsjećaju nas da smo svi mi sinovi i kćeri Božje ljubavi,“ rekao je biskup, istaknuvši kako Božja ljubav kroz našu vjeru treba neprestano teći dalje, premda smo svjesni da je katkada znamo zatvoriti. Na početku misnog slavlja pozvao je okupljene da s punim srcem kažu Bogu hvala, da dopuste Njegovoj ljubavi teći kroz njih i da mole milost da budu dionici te ljubavi u svakodnevnom životu.

Biskup Radoš započeo je propovijed mislima da bi bilo lijepo kada bi sestre same s propovjedaonice posvjedočile o sebi, svome poslanju i svome odnosu s Isusom. Ipak, naglasio je da one to već čine, i kada šute  jer njihov život, njihovo poslanje i djela govore najdublje o tome tko su i kome pripadaju. Njihovo ime, Kćeri Božje ljubavi, samo po sebi svjedoči da su rođene iz Božje ljubavi, iz Božjega srca koje je samo dobro i plemenito, te da su pozvane tu istu dobrotu prenositi drugima.

Biskup je podsjetio da se sestre ne prepoznaju prvenstveno po habitu, nego po habitusu srca, po djelima koja izviru iz njihove povezanosti s Bogom. Isus je rekao: „Po plodovima ćete ih prepoznati“, a plodovi otkrivaju kakvo je stablo. Tako i sestre u svom životu pokazuju od čega žive i u koga su ukorijenjene. Njihovo djelovanje u ovome gradu nije upisano u arhive ni u knjige, nego u živa srca ljudi, osobito djece u vrtiću, obitelji i župne zajednice. One su poput rukopisa kojim Bog piše u ljudskim srcima: tiho, bez buke i reklame, ali duboko i trajno, rekao je biskup od djelovanju sestara u Koprivnici.

U propovijedi je biskup govorio i o tajni njihove postojanosti. Kako je moguće da jedna zajednica ustraje čitavo stoljeće? Ne zbog ljudske snage, složnosti ili nadljudske volje, nego zato što su gradile na stijeni - Kristu. Tumačeći evanđeosku sliku mudroga čovjeka koji kuću gradi na stijeni nasuprot ludome koji je gradi na pijesku mons. Radoš je rekao kako redovnički život zahtijeva „kopanje duboko“, mnogo odricanja i žrtve, ali upravo tako dolazi se do Krista, stijene života, sigurnosti i vjernosti. On je kamen koji su ljudi često odbacivali, ali koji je postao kamen zaglavni, temeljni oslonac. Krist je vječan, vjeran i ne popušta ni onda kada mi odustanemo, i upravo zato sestre mogu opstati i kroz oluje povijesti, ratove, progone i osobne kušnje, pojasnio je biskup.

Zahvalio je potom sestrama na svjedočanstvu kroz proteklih sto godina, svjedočanstvu koje je ponekad uključivalo i mučeništvo ljubavi baš poput blaženih Drinskih mučenica. Govoreći nadalje o ulozi redovničkih zajednica u Crkvi biskup je rekao kako njihov život pokazuje da redovnici i Crkva nisu samo socijalne ustanove, nego zajednice koje djeluju iz vjere i ljubavi prema Kristu. Njihova najveća poruka jest upravo to: živjeti iz Isusova stabla, dopustiti da Božje djelo bude živo u njima i tako rađati plodove koji hrane cijelu Crkvu i društvo.

Na kraju propovijedi  je mons. Radoš postavio pitanje: jesu li sestre željele biti sretne? Odgovorio je jasno - da. U samostan nisu pošle da pobjegnu od svijeta ili od sreće, nego da pronađu istinsku sreću u Kristu, izvoru dobrote i radosti. Zato im je poželio da i dalje ostanu kćeri Božje ljubavi, trajno ukorijenjene u Kristu, svjedoci Božje ljubavi u svakom vremenu i okolnostima. Njihova sreća, poručio je, neka uvijek dolazi od Onoga koji je izvor svake sreće, od Isusa Krista, jedinoga i vječnog, koji je uvijek nov, uvijek blizu i uvijek spreman ljubiti do križa.

Prije misnog blagoslova prisutnima se obratila i provincijalna glavarica, s. Nevenka Jurak. U svom govoru izrazila je zahvalnost Bogu za 100 godina prisutnosti Družbe u Koprivnici te podsjetila kako je Dom Presvetog Srca od samih početaka bio ne samo mjesto molitve, nego i utočište nade, obrazovanja, dobrote i duhovne snage. „Danas ne slavimo samo povijest, slavimo i budućnost,“ naglasila je, dodavši da ova obljetnica podsjeća kako svetost ne stanuje samo u velikim djelima, nego u svakodnevnoj vjernosti i tišini služenja. Zahvalila je sestrama koje su utkale svoj život u koprivnički samostan i pastoralno djelovanje, kao i svim dobročiniteljima, svećenicima, predstavnicima vlasti i župljanima koji su kroz povijest pratili i podržavali rad Družbe. Posebno je zahvalila biskupu Radošu na predvođenju euharistije te mu darovala sliku blaženih Drinskih mučenica, uzora vjernosti i ljubavi. Govor je zaključila pozivom da sestre na službi u koprivničkom samostanu i dalje budu svjedokinje nade i kvasac Evanđelja u društvu, zagledane u Presveto Srce Isusovo, iz kojega crpe snagu i nadahnuće za svoje poslanje: “Drage sestre Samostana Presvetog srca koje danas vršite svoje poslanje u ovome gradu kao oruđa Božje providnosti, kao njegova sredstva spasenja. Pozvane ste pomagati djeci i mladima otkrivati ljepotu života s Bogom, braniti slobodu savjesti, svetost obitelji, nepovredivost ljudskog dostojanstva. Budite, drage mi sestre, svjedokinje i znak nade, kvasac evanđelja u društvu, zagledane u Presveto srce našeg Spasitelja u kojemu nalazimo izvor, snagu i nadahnuće za življenje i svjedočenje njegove ljubavi, po primjeru utemeljiteljice službenice Božje, majke Franciske Lehner.

Nakon svete mise okupljeni su uživali u kratkom programu koji su za ovu prigodu pripremila djeca iz vrtića sv. Josipa te učenici Osnovne škole „Đuro Ester“, u čijem su odgoju i radu tijekom godina sudjelovale i sestre Kćeri Božje ljubavi.