U samostanskoj crkvi sestara Kćeri Božje ljubavi Kraljice sv. Krunice, koja je i svetište blaženih Drinskih mučenica, 15. prosinca 2017. svečano je proslavljen spomendan blažene s. Jule i četiriju susestara Kćeri Božje ljubavi poznatijih kao Drinske mučenice.

Euharistijsko slavlje predvodio je i prigodnu propovijed uputio pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren. Propovijed biskup Semrena prenosimo u cijelosti:

DRINSKE MUČENICE U 150. OBLJETNICI DRUŽBE I 135. OBLJETNICI U BOSNI
Sarajevo,  15. 12. 2017.
Čit.:  2 Mak 7.1-2. 9-14;  Rim 8, 31b-39; Lk 9,23-26
 

Uvod. Drage sestre Kćeri Božje ljubavi, dragi prijatelji sestara slavljenica, braćo i sestre, u 150. Jubilarnoj godini utemeljenja Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi (jubilarna god. otvorena 21. 11. 2017.), o 135. obljetnici njihove prisutnosti u Sarajevu, 76. obljetnici mučeničke smrti Drinskih mučenica i 6. obljetnici njihove beatifikacije, danas nas je ovdje okupilo Božje milosrđe, Božja dobrota, Božja ljubav, izražena u svetkovini blaženih Drinskih mučenica: s. Jule, s. Berchmane, s. Krizine, s. Antonije, s. Bernadete. Zahvalni smo im za istinsko svjedočanstvo vjere i ljubavi. Znamo da vjera nadahnjuje ljubav, a ljubav čuva vjeru. Drinske mučenice svojim životom i nasilnom smrću svjedoče  kako se živi vjera, kako se ide stopama evanđelja tj. kako se živi i umire za Isusa Krista. Autentičnost kršćanina prepoznaje se u svagdanjem življenju  s istim osjećajima kao i Krist. Da bi Bog primio našu zahvalnu molitvu za ove obljetnice, u slavlju blaženih Drinskih mučenica, u ovoj sv. misi, odstranimo grijeh i dopustimo da Bog bude u nama, s nama i među nama, da nam po zagovoru utemeljiteljice Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi, Službenice Božje Majke Franziske Lechner i blaženih Drinskih mučenica ojača vjeru, učvrsti nadu, usavrši ljubav te ublaži naše duševne i tjelesne boli, da nas utješi i ozdravi.

Sestre i braćo, ova svetkovina Drinskih mučenica ispunjena je čestitkama i zahvalnošću. Sestrama Družbe kćeri Božje ljubavi kao i svima koji su povezani s njima na različite načine i svima koji su doprinijeli ovom slavlju, čestitam 150. obljetnicu nastanka Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi i 135. obljetnicu njihova djelovanja u Sarajevu. Kao vjernici sudjelujemo u misnom slavlju koje nadilazi povijest i koje povijesti daje smisao.

Obljetnice su prigoda za posvješćivanje činjenice da je Družba službenice Božje Majke Franziske Lechner sestara Kćeri Božje ljubavi dar milosti Božje Crkvi, a ne ljudsko djelo. Na početku stoji njezina otvorenost Riječi Božjoj i Božje djelovanje u njoj. Ona daje Bogu prigodu da djeluje u njoj i po njoj kao i po budućim njezinim kćerima koje žele nasljedovati Isusa Krista živeći karizmu ljubavi koja se pokazuje u služenju Bogu, osjetljivosti za bližnje, radosti u nadi, strpljenje u nevolji, postojanosti u molitvi, zajedništvu, jednostavnosti i malenosti.

Iz duhovne ostavštine Majke Franziske Lechner, utemeljiteljice Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi, saznajemo da je bila obdarena ekumenskim i misijskim duhom. U zajedništvu sa sestrama uočila je goruće potrebe svoga  vremena i stavila se na raspolaganje Gospodinu. Nadahnuta Duhom Božjim išla je putem Božje Providnosti. Bila je uvjerena da je Krist zove da služi djevojkama, siromasima i potrebnima.  Iako joj nije pokazivao detalje puta ni kako će to ostvariti, s punim pouzdanjem ga je nasljedovala. Bila je neumorna i odlučna u življenju načela Družbe: Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo, to znači činiti sve „za Boga, za siromahe i za Družbu.“

Posebno se obradovala, kad se mladoj družbi ukazala prilika da proširi svoje djelovanje u Bosni. Tada je Bosna bila prava misijska zemlja, s teškom mučeničkom prošlošću i s mnogim nevoljama. Polje rada koje se otvaralo pred sestrama u Bosni donosilo je i poteškoće, ali i radosti. Susretale su se s ljudima  različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti. Cilj im je bio obrazovanje duha i srca djece. Franziska je znala reći: „Naobrazba mora biti duboko ukorijenjena, mora obuhvatiti cijelog čovjeka i voditi do kršćanskog načina života.“ Stoga je ponavljala sestrama da riječi potiču, a primjeri privlače. Na samom početku iz Sarajeva svojom Okružnicom molila je sve sestre u Družbi da mole za one koje je Gospodin po poglavarima doveo na ovo misijsko područje. Tu treba mnogo Božjeg svjetla, snage i jakosti odozgor. Bosnu je posjetila 20 puta. Sestrama je bila duhovna podrška do konca života, a poslije smrti  stalna zagovornica.

Tijekom 135 godina karizma sestara Kćeri Božje ljubavi u ovim krajevima proširila se i duboko ukorijenila. Ostavile su neizbrisiv trag u obrazovanju i odgoju djece i mladih u Bosni. Pouzdano se znade da je u zavodu sv. Josipa u Sarajevu diplomiralo 830 učiteljica. To je veliki doprinos širenju kulture i kršćanskih-općeljudskih vrijednosti jer su te učiteljice dalje školovale nove generacije. Na tisuće učenika prošlo je kroz sestarske škole.

Mladica koju su donijele iz Beča i zasadile u Sarajevu prije 135 godina milošću Božjom razvila se u veliko stablo koje donosi vrijedne plodove. To stablo je danas provincija Božje Providnosti sa sjedištem u Zagrebu. Prostire se širom Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova i Albanije, a prisutna je i u Njemačkoj i Švicarskoj. Danas, oko dvjesto pedeset sestara, četiri postulantice i četiri kandidatice, žele  u vlastitom životu i djelovanju obnoviti žar vjere, nade i ljubavi svoje Utemeljiteljice, Službenice Božje Majke Franziske Lechner. Svojim požrtvovnim radom sestre danas Božju ljubav čine vidljivom u školama, župskoj katehezi i vođenju crkvenih zborova, uređivanjem crkve, radom s djevojkama u internatima, brigom za stare i nemoćne u domovima, odgojem najmanjih u vrtićima, radom u duhovnom centru i drugim aktivnostima koje doprinose odgoju u vjeri te u rješavanju raznih socijalnih problema.

Drinske mučenice su zreo plod mučeničke ljubavi kojom su tolike generacije sestara služile Crkvi i narodima u Bosni i šire. Stoga je Sarajevo  povijesno mjesto i zavičaj  sestara Kćeri Božje ljubavi.

Današnja liturgijska čitanja nam otkrivaju izvor na kojem su se napajale i životno krijepile Drinske mučenice. Prvo čitanje predstavlja nam sedmoricu braće koju ohrabruje njihova majka  da lakše mognu podnijeti mučeništvo. Evo žene-majke čijoj se hrabrosti, odvažnosti i odgovornosti dive ljudi svih vremena. Unatoč svim kaznama i lukavstvima, obećanjima i laskavim riječima, mučenjima i sakaćenjima, kralj ih ne uspijeva pridobiti za sebe. Bičevi se pokazuju nemoćnima. On može razdrijeti njihovo tijelo, istrgnuti njihov život, ali ne uspijeva iskorijeniti, ugasiti vrijednosti koje čuvaju u dubini svoje duše i za koje su spremni proliti svoju krv sve do posljednje kapi. Ova neiskorjenjiva tajna izdržljivosti i u najtežim životnim trenutcima je snaga vjere u uskrsnuće, u drugi život, u vječni život, u drugoga kralja, Kralja svijeta, za Drinske mučenice u Isusa Krista njihovog jedinog Gospodina i kralja.

Makabejci ne skrivaju svoju nadu i vjeru u prekogrobni život. No, Drinske mučenice: s. Jula, s. Berchmana, s. Krizina, s. Antonija, s. Bernadeta u Isusu Kristu imaju sigurnost i prožete Njegovim Duhom odgovaraju na isti način kao On, dajući svoj život za spas čovjeka i svijeta. One su se  prepustile Božjem promislu. Izručile su se Kristovim rukama. Nama poručuju „Svoj život možemo sačuvati samo ako ga izručimo Bogu“. Ove sestre, Drinske mučenice posvjedočile su vjernost Kristu. Bile su u mogućnosti birati između teške, skupocjene vjernosti koja se plaća životom, a odnosi se na bitne, neodrecive vrijednosti i one lagane, nagrađujuće vjernosti, koja donosi oslobađanje i privilegije. Košta samo neki naklon i tiče se sporednih interesa, formalnih pitanja, vanjskih stavova. Danas s ponosom i zahvalnošću govorimo o sestrama mučenicama koje su odabrale skupocjenu vjernost zasnovanu na temeljnim načelima, na kvalificiranim točkama evanđelja. Izražava se jednostavnošću, malenošću, gotovo vrstom stida, iako je odlučna i bez dvosmislenosti. Ona budi poštovanje čak i neprijatelja: „I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke“. Drinske mučenice su dale svoj život nasljedujući Isusa Krista. Hrabre, vjerne, dosljedne, okrenute životu vječnome.    

Vjernost se temelji na nepopuštanju. Makabejci su bili dokraja nepopustljivi. – Sestre Drinske mučenice također. Otpor je temeljni stav kršćanske savjesti koji se prevodi u sićušne geste i svagdanja ponašanja. Radi se o opiranju  glupostima, modama, malim popuštanjima, pretvaranjima, lažima, kompromisima, prljavštinama, dvosmislenostima – svakog dana u konkretnosti života. Otporan je onaj koji se ne klanja niti moćima niti obećanjima, niti dozvoljava da mu itko istrgne blago slobode. Otporan je kao treći brat Makabejac koji otvara usta da bi svojim jezikom rekao istinu ma kakva cijena bila. To čine i Drinske mučenice svojim činom. Otpor, kao i skupocjena vjernost, sagrađeni  su na neprekinutom nizu malih nepopuštanja.

Vjera u uskrsnuće temelji se na Bogu „ljubitelju života“, na Bogu koji „nije Bog mrtvih, nego živih“. Gospodin je uvijek vjeran i ostaje zauvijek vjeran, upravo vječno vjeran. Vječni život započeo je za nas kršćane u sakramentu krštenja u kojem smo primili klicu tog života i ona raste s nama kao neki cvijet. Za naše Drinske mučenice taj cvijet je rastao i  razvijao se do zrelog ploda i životom po zavjetima: poslušnosti, siromaštva i čistoće. Krist je te cvjetove presadio u vječnost da dalje blaženo cvjetaju i daju ugodan miris i svojom ljepotom obilježe  svu vječnost. 

Onaj koji ovdje ne cvate, neće moći cvasti  ni u nebu. Cvate onaj koji živi  ljubav, kako onu prema Bogu tako i onu prema čovjeku. Zato se pitanje života „nakon“ smrti odlučuje životom „prije“ smrti. Upravo zato jer je Bog, Bog živih i kao takvom stalo mu je do odgovora živih. Na pitanju vjere u uskrsnuće razjašnjava se pitanje tko  je Bog čovjeku i tko  je čovjek  Bogu? To je za Isusa do te mjere istinito da bismo mogli reći: ako nema uskrsnuća, nema ni Boga. Pavao to izražava: „Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista vjera vaša“ (1 Kor 15,13-14). Pavao potiče nas kršćane, koji smo na temelju krštenja  srasli s Kristom: da „živimo Bogu u Kristu Isusu“ (Rim 6,11) tj. da za njega živimo po uzoru na današnje slavljenice – naše sestre Drinske mučenice.

One nam poručuju da trebamo biti spremni duhovno i moralno  živjeti kao da će se već danas dogoditi naš susret s Bogom. Pozivaju nas na mudrost življenja što znači da ne smijemo čekati zadnji trenutak  našeg života da bismo surađivali s milošću Božjom, nego to trebamo činiti već sada. Život je dobar kada se živi u evanđeoskom smislu i u predanosti Bogu u svagdašnjici. Onda je sigurno da će takav i zadnji čas biti. Ovo budi u nama izvanrednu nadu, duboku radost da ćemo konačno vidjeti slavu Isusa Krista. Tako su živjele  i Drinske mučenice te nam ostavile primjer vjernosti Kristu raspetomu i uskrslomu da ih nasljedujemo. Amen.