Evanđelje - Iv 1, 6-8. 19-28

Današnje evanđelje dio je prologa koji je sveti Ivan napisao kao uvod u svoj izvještaj o dolasku Isusa Krista te njegovom životu, muci, smrti i uskrsnuću. Prolog je dva puta prekinut kako
bi bio u skladu s tradicijom i pokazao da je djelovanje Ivana Krstitelja povezano s Isusovim nastupom. Upravo su ti dijelovi koji „prekidaju“ prolog danas stavljeni pred nas kao riječ za nas, za
naš život.
Ivan Krstitelj tumači tko je on sam, ali u službi otkrivanja tko je zapravo Krist. Ivan otklanja pohvalne identifikacije u želji da navijesti dolazak onoga kojeg on nije dostojan, te tumači Kristovu ulogu. Priznaje Isusa Jaganjcem Božjim – Božjim izabranikom. Ivan Krstitelj jest, kako kaže evanđelist, svjedok. On je svjedoči za svjetlo, on pripravlja put, on ravna staze i priprema duše kako bi bile spremne na susret s Bogom koji se utjelovio, zbog njih i zbog nas rodio; došao na svijet da bude s nama Bog. Sve što Ivan Krstitelj čini usmjereno je na Krista, njegovo svjedočanstvo, njegove opomene i krštenje vodom, njegov život u pustinji čiji je on glas koji viče „pripravite put Gospodinu!“ On živi za Krista i zbog Krista te se potpuno predao u službu njemu.
Danas je pred nas stavljen s razlogom, kao svjedok čiji glas trebamo čuti. U ovo vrijeme priprave glas u pustinji i dalje viče, nije stao. Zavirimo li uistinu u naše pustinje, čut ćemo glas koji viče da se pripravi put Gospodinu, da mu se poravnaju staze. Krist dolazi, a mi ne smijemo dopustiti da svojima dođe i da ga njegovi ne prime.
Ova bliža priprava za svetkovinu Božića koju smo započeli neka nam bude na blagoslov i pročišćenje. Da poravnamo putove, izgladimo hrapavo, spustimo doline, te put do Božićne noći i malenoga Isusa povijenog u jaslama, do Boga koji se spustio čovjeku kao maleno dijete, bude čistog srca i revne duše.