Evanđelist Luka pred nas danas stavlja sliku poslanja sedamdesetdvojice učenika. Daje im konkretne upute kamo idu i kako se trebaju ponašati. Šalje ih po dva ispred sebe. Inzistira na zajedništvu poslanja. Šalje ih u svaki grad i svako mjesto, ne pravi razliku između gradova i sela, između pogana i Židova. Naprotiv, šalje ih na put u nepoznato, šalje ih kao 'janjce među vukove'. Time im ne garantira da će ih svagdje dočekati dobrodošlica. Naprotiv bit će onih koji će ih potjerati ili nagalamiti ili ismijati. No bez obzira na cjenu poslanja, poziva ih neka idu radosno, odvažno, neka kroče slobodno, neka ništa sa sobom ne nose: ni torbe, ni obuće, ni kese (novca). Poziva ih da budu djelitelji mira Božjega, radosni glasnici njegova Kraljevstva, ustrajni u borbi protiv zlih duhova i lječenju bolesnih.

Iako ih Isus šalje ispred sebe, daje im ovlasti koje i sam ima: istjerivanje zloduha, lječenje bolesnih, naviještanje Radosne vijesti. To je glavni zadatak onih koji su se odazvali pozivu Gospodara žetve i prihvatili biti radnici na Gospodnjoj njivi. Da bi to poslanje i zahtjevnost mogli činiti vidljivim moraju prije svega i sami vjerovati. Moraju biti autentični, odvažni, neustrašivi te jako dobro poznavati Gospodara žetve. Za to je potrebna velika vjera i ustrajna molitva, te svakodnevno umiranje sebi kako bi Krist bio vidljiv u svijetu i među ljudima kojima su poslani.

Kao da je i u Isusovo vrijeme bila pristuna kriza duhovnih zvanja, jer veli Isus „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju!“ Slika koja nam je i danas jako poznata, sve nas je manje koji nastojim svojm načinom života svjedočiti Kristovu prisutnost u svijetu. Možda bi trebali preformulirati pitanje iz: Koliko nas ima? u: Kakvo je naše poslanje? Koliko smo dosljedni i autentični? Koliko smo sami Kristovi da bi mogli tog istog Krista nositi drugima?

Na kraju evanđelja učenici se vraćaju i oduševljeno svjedoče sve što su vidjeli, čuli i činili. Ali Isus im posvješćuje da je riječ o ovozemaljskoj radosti, te ih poziva da se raduju što su im imena zapisana na nebesima. Dva puta ističe „Približilo se kraljevstvo Božje!“ Ono je tu u nama i među nama.

Stoga i danas pogledaj u svoje srce, pitaj se: Koliko poznajem Krista? Jesam li autentičan i dosljedan u svjedočenju Kristova kraljevstva s onima s kojima živim? Molim li za nova duhovna zvanja u Crkvi te ustrajnost postojećih? Molim li za svog svećenika, kapelana, časne sestre?

s. Marija Medved, FDC

Razmišljanje uz evanđelje XIV. nedjelje kroz godinu (Lk 10, 1-12.17-20)