Božje Trojstvo središnje je otajstvo naše vjere. Spoznati bit Trojstva izmiče našim ljudskim sposobnostima. Svaki je naš govor i promišljanje o Trojstvu poniranje u tajnu, otajstvo Božje prisutnosti koje nas nadilazi. Stoga se naša vjera u Trojedinog Boga ne temelji na razumskim spoznajama nego na činjenici da nam se Bog sam objavio i u svojoj slobodi nam se otkrio.

Stvaranje svijeta i čovjeka u njemu već je jedan oblik njegove objave. On sam je govorio i to više puta i na više načina, a vrhunac njegova govora, a samim time i njegove objave je u Isusu Kristu (usp. Heb 1,1). U njemu se Bog prignuo svakomu od nas. Budući da nama nije moguće njega spoznati i do kraja razotkriti, njemu je moguće nama se potpuno približiti i razotkriti. To se na osobiti način dogodilo u otajstvu utjelovljenja Sina Božjega. On nam se najviše približio uzevši naše tijelo, postavši „obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,7-8). U Isusu raspetom na križu događa se vrhunac objave i to po ljubavi koju nam je iskazao predavši život za nas. Ljubav je drugo ime za Boga jer „Bog je ljubav“ (1 Iv 4,8). Ljubav je moguća samo između osoba jer je dar koji potiče uzdarje. Ona podrazumijeva zajedništvo, onoga koji daje i onoga koji prima.

Bog Otac se po svome Sinu Isusu Kristu u Duhu koji je od njega poslan objavio ljudima. Presveto Trojstvo je u sebi savršeno zajedništvo ljubavi u koje je svatko od nas pozvan ući ponajprije kao radostan primatelj ljubavi iz koje smo svi stvoreni i koju smo pozvani ostvarivati u svojim međuljudskim odnosima. A smisao je našega života u tome da jednoga dana, nakon smrti, budemo dionici vječnoga života u zajedništvu s Trojedinim Bogom i svima onima koji su nam prethodili ispovijedajući svoju vjeru u njega.

Evanđelje današnje svetkovine Presvetoga Trojstva (Mt 28,16-20) donosi opis događaja na gori u Galileji. Gora je simbolično mjesto objave. Pri susretu jedanaestorica su mu se najprije poklonila (padoše ničice), zatim „neki posumnjaše“, a Isus im potom povjerava poslanje: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ Isus šalje učenike ne samo nekima, nego svim narodima i naređuje im da sve krste. Time je krštenje postalo mjesto i vrijeme trinitarne ispovijesti, vjere u jednoga Boga koji se objavio po Sinu, a Sin je darovao Duha. Nakon poslanja koje nije nimalo lagano Isus daje učenicima obećanje: „Evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ U onome što im je povjereno nisu sami jer Isus svojih nikad ne ostavlja. Obećanje koje je dao učenicima odnosi se i na nas. I nas danas šalje povjeravajući nam isto poslanje. I znajmo da nismo sami jer on je Emanuel – Bog nama! Dakle, već smo po sakramentu krštenja primili i poslanje da druge privodimo istome vrelu spasenja kojega je moguće dosegnuti samo vjerom u Oca, Sina i Duha Svetoga u čije smo ime kršteni i u čiji smo nutarnji, otasjtveni život uvučeni i kojemu smo pozvani privoditi druge.

Razmišljanje uz svetkovinu Presvetog Trojstva (Mt 28,16-20), god. B