Danas slavimo najveće otajstvo naše vjere – Kristovo uskrsnuće. Grob je prazan! Ivan nam u svom evanđelju navodi tri svjedoka Kristova uskrsnuća Mariju Magdalenu, Petra i sebe samoga.

Ovo nisu bilo koji ljudi, već oni koji su vjerno hodili s Gospodinom tijekom tri godine dok je javno djelovao. To su oni koji su svakodnevno upijali svaku Kristovu riječ i gestu. Štoviše oni su na vlastitoj koži iskusili Kristovu milost i ljubav. Mariji Magdaleni je oprostio grijehe a ona ga je vjerno pratila i svoj život mu potpuno posvetila. Petar koji je u prvom susretu zavapio Gospodinu 'bježi od mene ta grešan sam čovjek' do prije tri dana zbog straha zatajio je da pozna svog Učitelja. Ivan koji je do kraja ostao uz Krista kada su ga razapeli, on koji je preuzeo ulogu samog Krista u Marijinom životu. Upravo oni prvi dođoše na mjesto gdje su položili mrtvo tijelo Isusovo, a sada su na kamenu ostali samo povoji.

Prazan grob! I danas je grob prazan kao i prvog Uskrsnog jutra. Samo što su svjedoci Kristova uskrsnuća drugi ljudi tj. mi danas. No kada bolje razmislimo ponekada smo poput Marije Magdalene, ponekada poput Petra i ponekad poput Ivana. Danas smo mi svjedoci Kristova uskrsnuća i praznog groba, što ćemo učiti s tom spoznajom? Kako ćemo ispovjediti vjeru i drugima posvjedočiti da je naš Bog živi Bog, da je pobijedio smrt i darovao nam vječni život?

Iako se u noći Velikog petak sve činio izgubljeno, dogodilo se najveće čudo. Zastanimo danas pred praznim grobom, osluhnimo i čut ćemo kako nas Isus zove imenom. On računa s nama, sa svim našim pozitivnim i negativnim osobinama, jer zna da kad naučimo umrijeti sebi, da tada postajemo pravi svjedoci Božje ljubavi.

Potražimo Uskrslog i dopustimo mu da i naše živote promijeni na bolje. Preobrazi nas Uskrisili Kriste na sliku lica svoga.