Prazan grob
„Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše!“ (Iv 20, 2). Nakon muke, boli i gubitka ljubljenog Učitelja, Marija Magdalena doživljava još jedno iznenađenje – grob je prazan. Ljubav i briga odvode je Petru i Ivanu kako bi se i oni sami osvjedočili. I jedan i drugi odmah potrčaše do groba. Iako Ivan, ljubljeni učenik, prvi stiže, pušta prvenstvo Petru.
Evanđelist Ivan stavlja pred nas tri lika, prva tri svjedoka Kristova uskrsnuća. Prva je Marija Magdalena kojoj su oprošteni mnogi grijesi jer je mnogo ljubila. Drugi je Petar koji je u svojoj revnosti i ljubavi bio spreman predati život za Krista, a potom ga je zatajio. Međutim, njegova je vjera čvrsta poput stijene, stoga mu je i povjereno vodstvo Crkve. Treći je Ivan, ljubljeni učenik koji je od apostola prvi došao na grob, a posljednji je otišao s Kalvarije. Ljubav ga je prikovala podno križa kao bi do zadnjega bio uz svoga Gospodina. Ta ista ljubav ga je ponovno nagnala do praznog groba - „i vidje i povjerova“!
Neka i naše uskrsno jutro bude ispunjeno ljubavlju i čežnjom za susretom s uskrslim Kristom. Neka naše srce bude ispunjeno ljubavlju poput Marije Magdalene. Neka naše noge pohitaju prema praznom grobu poput Ivana i Petra. Neka naša vjera bude stamena poput stijene.
Kristovim uskrsnućem i mi postajemo dionici nebeske slave. Osnažimo svoju vjeru u vječni život. I budimo spremni kada nas Isus o našem uskrsnuću zazove imenom.
Razmišljanje uz Evanđelje Nedjelje Uskrsnuća Gospodinova (Iv 20,1-19)