Pomisao na tri mudraca s istoka ili, kako ih još nazivamo, tri kralja, u sjećanje nam donosi sliku otmjenih ljudi kićenih haljina, s devama, a u rukama im darovi. To su možda prvi utisci koje o ovome događaju dobivamo u djetinjstvu i nosimo ih kroz život. Bili ovi ljudi kraljevi, mudraci, magi, astronomi, pa čak i astrolozi, današnji navještaj evanđelja javlja značaj ovoga događaja za ono vrijeme s njegovim povijesnim i društvenim okolnostima, ali jednako tako ima veliki značaj kad je u pitanju suvremeni svijet i naše vrijeme. I kad smo u pitanju ti i ja.

Bogata scena evanđeoskog prizora zadivljuje čitatelja tako da i sam poželi biti dio tog trenutka. Od oduševljenja ne zna gdje bi prije gledao: mudraci koji se raspituju za dijete, zvijezda koja sja i pokazuje put, kralj koji saznaje o djetetu, onda saziva poznavatelje Pisama, pa opet zvijezda koja se zaustavlja povrh mjesta gdje bijaše dijete, obitelj s djetetom, prinos darova, upute u snu i povratak kraljeva u njihovu zemlju. Napetost potrage, svjetla zvijezde, svetosti te čekanja, tame i zloće dolaze u ovome prizoru do kulminacije. Ipak, ovaj prizor završava mirnim odlaskom mudraca iz Betlehema nazad svojim kućama. Ono što nam se čini doista važno i što uz sve detalje ne smijemo ne zamijetiti i preskočiti nije promaklo ni glavnom negativcu ovog odlomka. Upravo kralj Herod prepoznaje razlog i namjeru dolaska mudraca i naglašava ju svojom rečenicom: „javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.“ To je najvažniji trenutak ovoga događaja. Mudraci koji dolaze s istoka, ne pripadaju židovskom narodu, ne čekaju Mesiju, a dolaze se pokloniti Djetetu. Pokloniti se Djetetu znači priznati njega većim od sebe, dati mu počast, priznati ga svojim Kraljem, svojim Bogom. Mudraci jesu donijeli darove koji imaju svoju simboliku i pokazuju njihovo poštovanje, ali svi darovi i počasti bili bi nebitni bez ovog čina koji su imali namjeru učiniti, a na kraju ga i učinili – poklonili se. Herod pak, židovski kralj, raspituje se što piše u Svetom pismu, ali ne kako bi se poklonio, nego kako bi se riješio Djeteta koje je smatrao ugrozom svojoj vladavini.

Naša je svakodnevna zadaća da biramo kako ćemo postupiti. Kako ćemo postupiti, kao ovi mudraci, stranci koji su otvorenog srca pristupili i poklonili se, ili ćemo se kao židovski kralj raspitati i prikupiti informacije, ali kako bismo ispunili svoje niske ciljeve, ovisi o našem srcu. Ono je mjesto gdje danas sja ova zvijezda i pokazuje na Dijete koje se rodilo. Zove i nas da mu se poklonimo. Prepoznajmo kao kralj Herod da smo pozvani svojim se životom pokloniti, a onda budimo mudri kao tri kralja i doista mu se poklonimo. Nije dovoljno samo shvatiti što bi trebalo učiniti. Potrebno je to i učiniti.

Razmišljanje uz evanđelje svetkovine Bogojavljenja (Mt 2,1-12), god. C