Danas je svetkovina Marije Bogorodice. Marija je rodila Božjeg Sina. Djevica rađa Kralja nad kraljevima. Ipak, ni po čemu se u ovome ulomku evanđelja koji je danas pred nama Marija ne ističe. Nema posebnih pohvala, nema ušminkanih filmova, nema društvenih mreža. Posvećena joj je jedna jedina rečenica, i to o tome kako je pohranjivala događaje i prebirala o njima u svome srcu. Danas neugledne i skoro potpuno zaboravljene ljudske discipline.

Evanđelje dana govori o pastirima više nego o Mariji. Pastiri pohite u Betlehem, pronađu svetu obitelj, pogledaše sve, a onda ispripovjediše sve što im je bilo rečeno o djetetu. Oni su glavni. Radnja se oko njih odvija. Ipak, nema senzacionalizma ni napuhanih informacija. Samo kratki izvještaj o događaju iz kojega mi možemo mnogo naučiti. Mnogo o nama samima i kako pristupamo događajima, mnogo o tome što dijelimo uokolo od onog što smo doživjeli, mnogo o važnosti prijenosa vjerodostojnih informacija, mnogo o govorenju onda kad treba samo gledati i razmišljati. Puno je misli već bilo usmjereno na svjetske potrošačke trendove, puno je riječi bilo izgovoreno i rečenica napisano o tome kako su i nas polako zarobili. Moć medija je danas ogromna. Mogu sijati toliko dobra, ali nažalost posiju i toliko zla. Ovaj tekst, ipak, nije o tome. Pastiri nas uče da živeći u svijetu trebamo znati kamo pohitjeti, koga potražiti i, nakon što sve dobro pogledamo, o čemu trebamo dalje govoriti. Ali ne, ne govore o odbacivanju sadašnjeg vremena niti novih obilježja i slavlja društva koji sada nastaju, a za sto će godina isto biti nekome značajni običaji kao što su danas nama naši. Ne govore o preziranju novog i vraćanju starim obrascima. Uče nas kako u svijetu ponuda izabrati put koji će biti naš, koji ćemo slijediti dosljedno i čvrsto, ne posustajući u susretu s neistomišljenicima i neizvjesnostima. Oni nas vode do Djeteta koje doslovno leži u jaslama za hranjenje životinja. Koja jednostavnost. I Majke koja rađa Božjeg Sina, a ne stavlja to u sve dnevne novine niti na društvene mreže onog vremena, kako god da su se zvale. Upravo suprotno. Ona pohranjuje sve te događaje i prebire o njima u svome srcu. Nije imala vremena odbacivati ni osuđivati. Bila je zauzeta mislima o svome Sinu, bila je zauzeta brigom o Djetetu.

Zove li Marija na subscribe ili na bojkot društvenih mreža, sadašnjeg načina života i današnjih trendova? Pa rekli bismo ni jedno ni drugo. Marija ima važnijeg posla. Ona svoju pažnju i misli svoga srca usmjeruje na Dijete koje je rodila. Ona je to Dijete trebala čuvati i odgojiti unatoč svim teškoćama i strahotama onoga vremena. Ona mu je trebala biti podrška na Njegovom putu. Izgleda da je uspjela. Zato je njezina skromnost i skrovitost njezinog srca danas poznatija od bilo kojeg influencera.

Razmišljanje uz evanđelje svetkovine Svete Marije Bogorodice (Lk 2,16-21), god. C