U Matejevu evanđelju danas čitamo kako se farizeji sastadoše da bi Isusa uhvatili u riječi. Zanimljiva mi je ta situacija i prvo što mi je palo na pamet jest to da farizeji Isusa, Riječ koja se utjelovila i nastanila među nama, žele uhvatiti u riječi. I Gospodin im to dopušta. On dopušta da Ga iskušavaju u Njegovoj biti, u Riječi koja je stoljećima hrana nama vjernicima.

U pitanju koje herodovci postavljaju Isusu, spremni rimskoj vlasti prijaviti svaku izjavu protiv cara, možemo prepoznati i sebe. Svaki naš licemjerni postupak sličan je ovome. Oni laskaju Isusu: „Znamo da si istinit te po istini učiš putu Božjemu... nisi pristran... reci nam što ti se čini“. Ako već nismo sami bili takvi, vjerujem da smo u životu susreli osobe koje su na sličan način komunicirale, laskale nam i pokušavale nas zavesti i zavarati. Možda je danas trenutak da si to posvijestimo i pokušamo raditi na sebi, ili pak da osvijestimo koliko nam je mudrosti potrebno kako bismo, poput Isusa, prepoznali tuđu zlu namjeru.

No, meni najljepša slika ili pouka ovoga evanđelja Isusov je način razotkrivanja licemjerja. On ne napada. To često činimo mi u svojoj povrijeđenosti. On samo traži da Mu se pokaže novčić. Isus čovjeka vodi do istine pitanjem: „Čija je ovo slika i natpis?“, a nakon odgovora „Careva“, Isus zaključuje: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje“.

Isusov je odgovor vrlo jasan. Mi dobro znamo što je carevo i što pripada njemu – u ovom slučaju to je novac, odnosno porez. No, važnije je pitanje: što je Božje?

Što je to Božje u mome životu, jer upravo to Božje moram podati Bogu? Prije svega, ja sam Božja jer sam stvorena na Njegovu sliku. Njegov je lik otisnut u mojoj duši. Bog me stvorio na svoju sliku, sebi sličnu... To znači da je u meni utkan „Božji DNK“ i da bih trebala činiti djela Očeva.

Ovdje se mogu zapitati: koliko to uistinu činim? Kakva su moja djela? Moje želje? Moje misli? Darujem li Bogu ono Božje ili mi je ipak lakše caru dati carevo?

Molim Gospodina da mi pomogne očistiti moju dušu, duh, misli, riječi i djela. To je ono Božje u meni i to moram vratiti Bogu.

Razmišljanje uz evanđelje XXIX. nedjelje kroz godinu (Mt 22,15-22), god. A