Sva nam uskrsna izvješća donose isprepletene međusobno suprotne osjećaje. Tako i danas kod Luke susrećemo svjedoke najveće preobrazbe koju je ovaj svijet vidio, susrećemo ih zbunjene, prestrašene, sumnjičave ali ipak radosne i otvorene pameti. Da, takva su bili i ona dvojica koja su dotrčala ispripovjediti ono što im se dogodilo na putu i kako su Isusa prepoznali u lomljenju kruha, da, takvi su bili i apostoli posred kojih je onog istog prvog dana u tjednu došao Uskrsli.

Kao što su se apostoli čudom čudili susretu s njihovim Učiteljem, možda se mi danas čudom čudimo njihovoj reakciji. Zar jednostavno samo nisu mogli biti radosni, ispunjenoga srca što Isusa vide živoga? Zar na Isusov poziv: Opipajte me i vidite nisu jednostavno mogli poletjeti u njegov zagrljaj i počivati na njegovom srcu? A izgleda da su upravo pokazane ruke i noge, koje su trebale biti najveći dokaz da je onaj koji je bio raspet sada tu među njima živ, urodile najvećim čuđenjem.

Ruke i noge Uskrsloga blistaju ranama. Ranama koje govore o položenomu životu iz ljubavi, ranama koje upravo zbog toga i danas hrane životnom snagom iscjeljujući naše rane, rađajući nas na novi život. Sve koji su bili onog prvog dana u dvorani Isus na kraju poziva na svjedočenje obraćenja i oproštenja grijeha. No, biti svjedokom podrazumijevalo je prije svega dati se i sam zahvatiti i preobraziti onime što su vidjeli, razumjeli i doživjeli. I zato nije bilo jednostavno. Zato novi život izaziva čuđenje. Isusovo se uskrsnuće tiče nas. I ne govori samo o našem budućem životu, govori o mogućnosti novoga života ovdje i sada. Doživljeno i proživljeno obraćenje i oproštenje grijeha doista ostavljaju bez daha jer upućuju na našu nemoć i snagu Duha koji nas vraća u Očevu blizinu.

Upravo zbog toga se ne treba čudom čuditi reakciji apostola već zaviriti u svoje srce i prepoznati one iste pomiješane osjećaje pred mogućnošću novosti u našem životu. A onda ih predajmo ranama Onoga kojeg susrećemo svakoga prvoga dana u tjednu slomljenoga za nas i dopustimo mu da i nama otvori pameti kako bismo razumjeli Pisma koja se ispunjaju u našim životima. I svjedočimo, svoju nemoć i Božju pobjedu. Možda će upravo po tom svjedočanstvo Bog probuditi na novi život naše bližnje.

Razmišljanje uz evanđelje III. vazmene nedjelje (Lk Lk 24,35-48), god. B