Današnje prvo čitanje (Iz 35,4-7a;) donosi prekrasan navještaj Božje blizine i naklonosti: „Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!“ (Iz 35, 4) Prorok naviješta Boga čija odmazda nije kazna već spasenje, Boga koji sam dolazi ususret čovjeku da ga spasi.

Prorok Izaija nastavlja govoreći da će tada, kada Bog pohita spasiti čovjeka, sljepačke oči progledati, uši se gluhih otvoriti, hromi će skakati k'o jelen, a njemákov će jezik klicati (usp. Iz 35, 5-6a). Evanđelje nam govori o Isusu koji, ozdravljajući gluhog mucavca, ispunja ovo starozavjetno proroštvo.

Narod, gledajući Isusa koji ozdravlja, prepoznaje naviješteno mesijansko proroštvo koje gluhima daje čuti, a slijepima vidjeti i preko svake mjere zadivljeno govori: „Dobro je sve učinio!“ (Mk 7, 37) Ali u ovom je proroštvu skriveno mnogo više, skriveno je ono što zadivljeni narod u tom trenutku nije mogao vidjeti ni prepoznati, a što je dano nama po Isusovom uskrsnuću. Ozdravljenje ovog gluhog mucavca slika je ozdravljenja svakoga od nas u trenutku našega krštenja kada nas Bog čini sposobnima vidjeti, čuti i osjetiti svoju blizinu. Isus ovog čovjeka liječi utiskujući mu svoje prste u uši i dotičući njegov jezik vlastitom slinom. On sam hita da ga spasi (usp. Iz 35, 4). Svakome od nas na krštenju svećenik dodiruje usne i uši. Gesta je to po kojoj nas Bog pohađa i kojom nas obdaruje da možemo čuti njegovu Riječ i naviještati ono što smo primili. Spasenje o kojem prorok Izaija govori očituje se u ponovnoj sposobnosti čovjeka za odnos s Bogom, sposobnosti čovjeka da Boga gleda, sluša i o njemu govori imajući iskustvo susreta s njime. I svatko od nas krštenih u sebi nosi iskustvo ovoga čuda, svi smo mi dionici ovoga spasenja i Božje blizine koja nam se daruje.

Čitajući ovo Evanđelje možemo se diviti zajedno s narodom, imajući na pameti da nam je dano mnogo mnogo više nego li je narod mogao u tom trenutku vidjeti, a svejedno se preko svake mjere divio. Ali više od samoga divljenja danas možemo biti ovaj gluhi mucavac svjesni da je Bog na svakome od nas izveo svoje čudo, svakome od nas pohitio je po krštenju, svatko je od nas živo svjedočanstvo ušiju koje su otvorene i jezika koji kliče!

Razmišljanje uz evanđelje XXIII. nedjelje kroz godinu (Mk 7,31-37), god. B