Današnja čitanja pred nas stavljaju sliku Dobroga Pastira. Pastira koji poznaje svoje ovce, zna ih i doziva imenom, one ga slušaju jer ga poznaju. Poznavati Dobroga Pastira tj. Krista, znači poznavati Sveto pismo, davno je zaključio sv. Jeronim. Stoga nam i današnja čitanja u tome pomažu.

Djela apostolska donose nam ulomak Petrova govora na dan Pedesetnice. Prvi dar Uskrsloga Krista je Duh Sveti. On je onaj koji nas nadahnjuje, koji nas potiče i doziva nam u pamet sve ono što je u Pismima zapisano. On nas ohrabruje i daje snagu za naviještanje Radosne vijesti. Tako i Petar ustade i počne govoriti ne bojeći se više za svoj život jer se napunio Duha Svetoga. Petar poziva na obraćenja i krštenje kako bi svi primili Duha Svetoga. Krštenjem smo ucijepljeni u zajedništvo Crkve, postajemo djeca Božja, ljubljeni sinovi i kćeri. U krštenju dobivam ime kojim ćemo biti zazvani na dan uskrsnuća. Krštenjem primamo snagu Duha Svetoga kako bi se odvažno i hrabro borili od napasti i kralja ovoga svijeta.

Isti Petar u svojoj prvoj poslanici (današnje drugo čitanje) poziva nas da se ugledamo u primjeru samog Krista Patnika, da strpljivo podnosimo trpljenja čineći dobro. Jer prije smo poput ovaca lutali, ali se sada obratismo k pastiru i čuvaru duša svojih (usp. 1 Pt 2,25). Jedini koji nas može sačuvati od navala ovog svijeta, jedini koji nam može pružiti utjehu i radost unatoč svim protivština i kušnjama je sam Krist. Istina, nigdje nam nije obećano da ćemo lagodno živjeti, naprotiv kroz mnoge nam je nevolje proći do kraljevstva Božjeg, do punine zajedništva u Božjoj prisutnosti. No taj isti Krist toliko nas ljubi, poštuje i cijeni da nište ne želi učiniti protiv naše volje. On strpljivo čeka, pun ljubavi i vjernosti.

Na nama je samo jedno slušati njegov glas i poslušati. To Isus naglašava u današnjem ulomku Ivanova evanđelja: „ovce slušaju njegov (Pastirov) glas“, a „On ovce svoje zove imenom“ (Iv 10, 3). Ako nas netko zove imenom – znak je da nas poznaje, zna tko smo. Stoga je slika slušanja izuzetno važna. U Starom zavjetu slušanje podrazumijeva nasljedovanje u vjernosti Savezu. U Novom zavjetu slušanje je također znak vjernosti Savezu, ali ovoga puta Krist daje nasluti i plod vjernosti tom istom Savezu – a to je život u izobilju, život vječni.

Ako nas itko poznaje bolje od nas samih to je zasigurno naš Stvoritelj i naš Dobri Pastir koji svakodnevno bdije nad nama kako ne bismo zalutali stranputicama grijeha i loših navika. Stoga otvorimo uši srca kako bismo čuli vlastito ime izgovoreno glasom punim vjernosti i ljubavi. Otvorimo oči srca kako bismo vidjeli Njegovu prisutnost u ovom svijetu, među bližnjima i u sebi samima. Odvažimo se i postanimo svjesni prisutnosti Duha Svetoga kojega smo dobili u sakramentima krštenja i potvrde, koji nas iz dana u dan potiče na dobro. Nemojmo se umoriti čineći dobro, slušajući Pastirov glas. Budimo hrabri i poslušajmo, budimo vjerni i ustrajni kako bismo zadobili život u izobilju.

Razmišljanje uz evanđelje IV. vazmene nedjelje (Iv 10, 1-10), god. A