Održan susret za predstojnice, odgojiteljice u redovničkoj formaciji, voditeljice povjerenstava i vrtića

U Duhovnom centru u Granešini od 16. do 18. listopada 2015. održan je susret za 30 kućnih predstojnica naših zajednica. Uz njih nazočile su i druge sestre - voditeljice pojedinih povjerenstava i vrtića te odgojiteljice redovničkog podmlatka.

Tema seminara bila je „ŽIVJETI I RADITI ZAJEDNO: milost i zadaća redovničkog života“.

Susret je započeo u petak, 16. listopada, pozdravom s. M. Elvire Tadić, provincijalne glavarice, koja je ujedno i uvela u prvo predavanje don Stjepana Bolkovca, SDB na zadanu temu. U svom uvodnom predavanju, don Stjepan je naglasio važnost redovničke zajednice zbog svojih bitnih vrednota: posvećenje, pripadnost i svjedočenje. Ipak je zajednički život prva i glavna svrha Kristova poziva i ujedno sredstvo za ostvarivanje posvećenja. “Pozvao nas je jer je želio ostati među nama, okupljenima u njegovo ime”. Stoga u “projektu redovničkog života” zajednica na neki način dolazi prije zavjeta i samoga posvećenja.

Zatim je progovorio o dva razloga krize zajedničkog života. Prvi je jaz između dva tipa redovničke zajednice: zajednica "starog tipa" tzv. opservantska zajednica koja naglasak stavlja na ispravno i točno obdržavanje zakona, u kojoj je poglavarica "čuvarica" ustanove te novog tipa tzv. žive zajednice u kojoj je poglavarica “animatorica”. U drugom tipu zajednice velika se važnost daje međusobnim odnosima, prijateljstvu, iskrenosti i suradnji. Drugi razlog krize je prijelaz od davanja važnosti djelima na davanje važnosti osobama. Danas se traži da sestra kao osoba bude na prvom mjestu. To ne znači da se sestra ne treba žrtvovati, odricati,… nego da joj treba svim sredstvima pomoći da ima motivaciju žrtvovati se, držeći se uvijek ispravne ljestvice vrednota. Kako bismo uspjele u tome potrebno je stvarati novi mentalitet i nova uvjerenja, potrebna je "besplatna" suradnja svih članica zajednica, duboka i čvrsta vjera u Kristovu prisutnost te molitva Duhu Svetom za otvorenost i poslušnost njegovim zahtjevima.

Nakon predavanja slijedio je rad u četiri skupine, gdje su sestre razgovarale i dijelile iskustva na temelju obrađene tematike tijekom predavanja. U večernjim satima don Stjepan je predslavio sv. misu s molitvom Večernje, nakon čega je uslijedila večera i slobodno druženje sestara.

U subotu, 17. listopada, nakon zajedničke molitve Jutarnje i svete mise u kapeli Duhovnog centra koju je predslavio don Stjepan, u 9.00 sati slijedilo je drugo njegovo predavanje koje je započeo tvrdnjom da je čovjek po svojoj prirodi društveno biće: živi u zajednici i slobodno oblikuje društvo s mnogobrojnim razlozima i različitim oblicima. Zatim je slijedila razrada različitih tipova redovničkih zajednica (homogene, plurifunkcionalne, izborne...) čije se strukture mijenjaju i uvjetovane su društvenim prilikama, radnim potrebama te drugim kulturalnim utjecajima. Ipak redovnička zajednica ima svoje unutarnje vrednote po kojima je gotovo svrha samoj sebi, podređena uvijek svome krajnjem cilju, a to je Bog! Nakon toga naveo je bitne vrijednosti redovničkog života: reproducirati život Presvetog Trojstva, nasljedovati Krista i sudjelovati u zajedništvu s Njim, ostvarivati Crkvu, dati svjedočanstvo da je ljubav vrhovna kršćanska vrednota; da je Krist živ među nama te na kraju karizmatska dimenzija -  ostvarivanje života i svrhe vlastite Družbe. Nakon predavanja također je slijedio rad u skupinama, te plenum.

Nakon molitve Srednjeg časa, ručka i odmora u 15.00 sati popodnevni rad započele smo trećim izlaganjem don Stjepana Bolkovca na temu Različiti vidovi ostvarivanja redovničke zajednice: 1. kao radna zajednica (svaka sestra u svojoj službi očitovanje je vlastite zajednice; radi u ime zajednice; radi kako želi zajednica) 2. kao radosna zajednica (radost u redovničkom životu očitovanje je vjere i povjerenja u Boga Oca; svjedočenje je vrednota posvećenog života i najdragocjeniji je dar sestrinske ljubavi); 3. kao molitvena zajednica (zajednica je očitovanja trojstvene dimenzije, posebno kroz njegovanja kulta šutnje kojom se očituje zrelost osoba koje se znaju svladavati; kojom se stvara ozračje dostojanstvenoga mira“da se osjeti Bog”); 4. kao velikodušna zajednica (ostvaruje se kada je svatko za sebe spreman dati sve: službe, radost, molitvu, obdržavanje pravila i ne očekivati ništa...); 5. kao otvorena zajednica (sudjelujući u životu mjesne Crkve, u životu društva te omogućavanjem drugima da sudjeluju u životu zajednice).

Nakon pauze nastavili smo s izvješćima s grupnog rada te diskusijom na zadane tematike. Slijedila je molitva Večernje i večera, a u 19.30 sati, bilo je organizirana molitva krunice Božje ljubavi. U nedjelju, 18. listopada, nakon zajedničke molitve Jutarnje i euharistijskog slavlja sa sestrama iz granešinske zajednice u samostanskoj kapeli bio je upriličen susret sestara predstojnica s provincijalnom glavaricom s. M. Elvirom Tadić gdje se zajednički promišljalo o aktualnim tematikama u Provinciji.

s. Gordana Igrec, FDC