Blagdan Bogojavljenja jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Trojica kraljeva ili mudraca kako ih neki nazivaju, Melkior, Gašpar i Baltazar dolaze pokloniti se Mladom Kralju, sljedeći zvijezdu. Slika je to poganskih naroda koji su upoznali Isusa. Naime, današnji dan nam svjedoči objavu Boga.

Čitajući Bibliju svjedoci smo Božje objave od trenutka postanka svijeta i početka povijesti spasenja. Na samom početku Novog zavjeta/saveza Bog uzima obličje čovjeka, malenog djeteta povijenog u jaslama. Bog koji ne govori, ali se po svom rođenju objavio svim narodima svijeta, a ne samo izabranom, ljubljenom narodu. Iako je u jaslicama vladala tišina, na nebu je bio znak – zvijezda vodilja.

„Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu.“ Mt 2, 11.

U ovom zanimljivom susretu nemamo ni jedne jedine riječi zapisane u Matejevu evanđeoskom izvještaju. U ovom susretu geste su izuzetno važne:

- da bi kraljevi/mudraci uočili zvijezdu morali su gledati u nebo, svakodnevno tražiti znak, u sebi svaki dan iznova buditi i podržavati čežnju za Bogom, čežnju za susretom sa živim Bogom
- u onom trenutku kada su shvatili da imaju znak – obradovaše se radošću veoma velikom; tražili su neumorno, sve svoje želje, znanje, spoznaje upotrijebili su u traženje Boga i na kraju su osjetili nebesku radost.
- u trenutku spoznaje oni čine konkretni čin – uđu u kuću, ugledaju dijete, padnu ničice, poklone mu se. Pasti ničice pred nekim čin je najvećem poniznosti i podložnosti nekome, čin potpunog predanja. Jedni koji je vrijedan naše ljubavi i klanjanja je naš Bog.
- potom čine i posljednju gestu – otvore svoje blago i prinesu mu darove. Daruju Mladom Kralju ono svoje najvrijednije.

Nema niti jedne riječi, međutim ova rečenica toliko je sadržajna i životopisna. Zanimljivo je primijetiti da evanđelist ne izostavlja Mariju, majku Isusovu. Žena šutnje, žena koja je jednom jedinom riječju promijenila tijek povijesti, koja je svojim 'Da' omogućila da Riječ postane Tijelom. Nakon te riječi Marija je zakoračila u tišinu, ona je sve to promatrala, prikupljala u svom srcu i prebirala. Isus, utjelovljena/ušatorena Riječ u svojoj prvoj objavi svijetu – šuti.

Šutnja je mjesto, prostor u kojem susrećemo Boga. Vjerojatno su i sami kraljevi proveli puno vremena u šutnji dok su svakodnevno izgarali od čežnje za susretom sa živom Bogom.

Zaustavimo se danas pred jaslicama. Pogledajmo to maleno dijete koje širi ruke prema nama kao da nas želi obuhvatiti svojom ljubavlju. Budimo i mi danas kraljevi/mudraci koji su došli potražiti Mladoga Kralja. Poklonimo se, štoviše padnimo ničice pred Onim koji je jedini vrijedan našeg klanjanja. Darujmo Isusu svoje blago – ono što nam je najvrijednije. A maleno dijete podarit će nam neizrecivu radost.

Razmišljanje uz evanđelje svetkovine Bogojavljenja (Mt 2,1-12), god. C