Slavljem sv. mise u župi sv. Petra i Pavla u Kaknju te blagoslovom spomenika na mjestu pogibije 1. listopada 2017. obilježena je 21. godišnjica mučeničke smrti naše s. M. Danke Jurčević.

Svetu misu predvodio je don Pero Jukić, župnik u spomenutoj župi za vrijeme djelovanja s. Danke u zajedništvu sa domaćim župnikom don Žarkom Vujicom, vlč. Mirkom Šimićem koji je održao homiliju te župnicima i svećenicima okolnih župa koji su poznavali i svjedočili plodnom radu i katehizaciji s. Danke. Važno je istaknuti da su zajedništvu euharistijske žrtve prisustvovali i dvije rođene sestre te brat s. Danke sa svojim obiteljima, sestre Kćeri Božje ljubavi iz zajednica u Zagrebu i Bosni i Hercegovini na čelu sa provincijalnom glavaricom s. Gordanom Igrec te brojni župljani, nekadašnji prvopričesnici naše sestre mučenice.

Tijekom homilije, vlč. Šimić je progovorio o djelovanju s. Danke te napomenuo kako i samo mjesto njezine smrti (ispred zgrade „Caritasa“) simbolički progovara zbog čega je ubijena; hladnoća oružja i tama noći govori o karakteru počinitelja te je na koncu istaknuo riječima pape Franje vrijednost kršćanskog svjedočenja i borbe koja nužno dolazi u sukob s onim što je mračno i hladno da bi donijela toplinu sunca i svjetlost dana na ovaj svijet.

Nakon završetka sv. mise svi su se uputili do reljefa izrađenog u bijelom kamenu koji prikazuje lik s. M. Danke s Biblijom u ruci, a u pozadini su joj djevojke koje izvode ritmiku kao simboli njezina katehiziranja i rada s djecom i mladima. Tom prigodom blagoslovljeni su reljef i spomenik, u obliku suze isklesane iz crvenog mramora, koji se nalazi na mjestu sestrina ubojstva. Tijekom blagoslova, s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica, osvrnula se na nastanak i vrijednost ovakvih umjetničkih djela koja progovaraju o Božjem djelovanju te trajno svjedoče i ostaju spomen znamenitih događaja. Zahvalila se svim dobročiniteljima koji su se uključili u izradu ovoga spomenika, a osobito gosp. Zdenku Jurišiću, autoru ovog djela. Po završetku blagoslova svećenici, sestre i vjernici uputili su se na grob s. Danke gdje je izmoljeno odrješenje za Sestru i sve ostale koji počivaju na tome groblju. Zajedništvo je nastavljeno za zajedničkim stolom.

"Još je jedna u nizu žrtava vjere i svjedočenja podlegla pod teškim i hladnim udarcima i ubodima onih koji su htjeli zatrti ime svakoga koji u ime Boga biva poslan te se odupire navalama ovoga svijeta. Dogodilo se upravo suprotno, svi oni koji su takvo što počinili ostali su bezimeni, a ime, rad, ljubav onih koji su se tome odupirali isplivali su i njima se ljudi obraćaju te takvi i nakon završetka svoga života ljude okupljaju i svjedoče o trajnosti Božje ljubavi koja ne poznaje granice u davanju, čija snaga raste u umnažanju, a svoj vrhunac postiže u lomljenju i umiranju."