Današnji ulomak Ivanova evanđelja dio je Isusova govora na posljednjoj večeri. Isus sebe predstavlja kao put k Ocu. Oca stavlja u prvi plan te ističe ljubav, vjeru i riječ kao put k Ocu. Istina najavljuje svoj odlazak, no istovremeno daje obećanje kako će Otac poslati Duha Svetoga – Branitelja. Ako se pokušamo staviti u situaciju apostola možemo vrlo lako osjetiti zabrinutost i neizvjesnost, zbunjenost i iznenađenost. Njihova lica poprimaju crte straha i bojazni što će biti s nama. Stoga Isus poziva apostole: „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši“ jer „mir vam ostavlja, mir vam svoj dajem!“

I naša lica, danas, često puta izgledaju zabrinuta, tmurna, puna straha i neizvjesnosti što će biti sutra. Ponekad kao da smo zaboravili biti radosni, ali istinski radosni, ne samo izvanjski stavivši osmjeh na lice. Kao da nam je ponestalo ulja svetosti i Božje prisutnosti u našim životima – jer pozvani smo radosno svjedočiti Božju riječ. Ljubiti bližnjega i neprijatelja bez obzira na cijenu i žrtvu koju zbog toga trebamo podnijeti. Pozvani smo svoju vjeru svjedočit životom i djelima, svjesni da samo ukorijenjeni i nazidani na Kristu možemo odvažno i predano živjeti svoje poslanje.

Zato Isus ostavlja svoj mir, ne bilo koji mir, ne mir ovoga svijeta, već mir kao dar svoje muke, smrti i uskrsnuća. Upravo na drvetu križa Isus je pomirio svakog čovjeka s Bogom, davši Bogu zadovoljštinu za naše grijehe. To znači da smo ponovno uspostavili prijateljski odnos s Bogom, takav mir može nas ispuniti samo radošću i željom da ga podijelimo s drugima. Nadalje, mir je plod Božjeg duha, onog istog Duha kojeg nam Isus obećaje, a Otac šalje. Taj isti Duh poučava nas o svemu i doziva u pamet Isusove riječi. Sve je tako povezano i tako jednostavno. Isus nas poziva na ustrajnost u čitanju i razmatranju Božje riječi, jer samo tako možemo upoznati Njega, a time i Oca; poziva nas da svoju vjeru učinimo vidljivom vršeći zapovijedi ljubavi, u konačnici poziva nas na sakramentalnost života.

Da bismo sve to živjeli, probudimo u sebi mir koji nam je darovan po muci, smrti i uskrsnuću našega Gospodina Isusa Krista. Mir koji je u nama i onda kada nam je najteže, kada smo sami, napušteni, bolesni, prevareni, osramoćeni, razočarani… Na tom putu nismo sami jer imamo Branitelja. Kada postanemo svjesni Isusova mira u sebi samima tada će i radost ponovno postati dio našega života. Ona radost koja će biti iskrena i zarazna za sve oko nas.

s. Marija Medved, FDC

Razmišljanje uz evanđelje VI. vazmene nedjelje (Iv 14, 23-29), god. C