Prošlu nedjelju slušali smo u evanđelju Ivanov poziv na obraćenje „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!” Pripraviti put znači staviti se na put. Taj put jest Zakon Božji ili Božja Riječ. Prema tome čovjekova aktivnost, usmjerena na obraćenje, vezana je uz stavljanje vlastitog života ispred Riječi Božje. A ostala četiri koraka pripadaju potom Gospodinu: “Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!"

Premda smo skloni misliti da imamo vlast na svojim i tuđim životima, procjenjivati što je ono što treba biti uzvišeno i sniženo, grčki izvornik jasno otkriva da je subjekt djelovanja Bog. On ispunja, on izravnava, on izglađuje u našim životima onoliko koliko se stavimo na njegov put, koliko se dopustimo zahvatiti njegovom Riječju. Nešto slično govori nam i današnje evanđelje koje donosi nastavak Ivanovog propovijedanja. Slušatelji su bili toliko dotaknuti njegovim riječima da su ga upitali: „Što nam je dakle činiti?“ Lakše nam je naravno umnažati djela, molitve, pobožnosti kako bismo nekako bili sigurni oko vlastite dobrote, pravednosti ili spasenja. No, umjesto fantaziranja i umnažanja ljudskih djela i pokušaja Ivan vrlo jednostavno poziva svoje slušatelje na život koji odgovara njihovom zvanju i zanimanju. Carinike poziva da ne utjeruju više nego što im je određeno, a vojnike da nikome ne čine nasilja, da nikoga krivo ne prijavljuju te budu zadovoljni svojom plaćom.

Biti zadovoljan onime što se ima ne znači odricati se napredovanja ili boljih životnih uvjeta, ali znači odricati se istoga ako to podrazumijeva drugima štetiti. Ako mislimo da je Ivan sve skupa malo previše pojednostavnio zamislimo samo na čas svoju obitelj, mjesto ili grad u kojemu ukućani i sugrađani čine ono za što su odgovorni, a da pritom vode računa o dobru drugih. Zvuči utopija, gotovo nemoguće. I nemoguće jest mijenjati kolektivnu svijest i djelovanje. Ali ima netko tko se brine za svakoga pojedinačno. Onaj koji doista mijenja život i spašava dolazi „krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.“ Već nas je pročistio, na svojem križu spalio je svu našu pljevu. Svjesni toga velikoga dara molimo u ovom ostatku došašća da nas pohodi, da ono što je jednom učinio za sve nas učini ovdje i sada u našoj konkretnoj situaciji. Mnoštvo koje je bilo u iščekivanju oko dolaska Mesije i  koje je slušalo Ivanov poziv na obraćenje, pitalo se u srcu o Ivanu nije li on možda Krist. Mi molimo da njegov pohod u naš život bude takav da nas oni oko nas prepoznaju Kristovima.

Razmišljanje uz evanđelje Treće nedjelje došašća (Lk 3,10-18), god. C