Što veće u veličini, što više u količini. Kad bismo kroz ovu rečenicu pogledali na današnji svijet, našli bismo njezine odjeke i oblike posvuda: od svakodnevnog života i sve većih potrošačkih potreba, do naših odnosa i potreba da znamo sve o svima ili pak da svatko o nama zna sve. Ova rečenica ne zaobilazi nas ni kada se gledamo kao članove Crkve, ali ni Crkvu u cjelini. Vanjsko i vidljivo, ono što možemo čuti ili osjetiti postalo je (jedino) važno do te mjere da se zaboravlja unutarnja, duhovna dimenzija, ono što ispunja srce, što pokreće djela, dubina naših bića. Što veće, što više naše je svakodnevno mjerilo svega, ali možemo reći da nije, nažalost, mjera našoj svakodnevici, našem životu, kvaliteti našeg srca. I to jer nedostaje jedan, najvažniji element.

Naša početna misao o veličini i količini postaje najvažnija kad ju stavimo u odnos s ulomkom evanđelja koje liturgija pred nas danas stavlja. Dobro poznati redci Ivanovog proslova lako uvlače u svoj pjesnički ritam, pa ih je zato potrebno slušati i čitati s pažnjom. Oni se polako razvijaju kao oblak koji se javlja na nebu i širi se sve više i više, a naviješta oluju. Ali počinju s Riječi! Jednom Riječi. Riječ. Riječ po kojoj sve postade. Riječ bez koje ne postade ništa. Svemu što postade u Riječi bijaše život. Jedna Riječ neizmjerno važna. Nema mnoštva riječi, predivno sastavljenih u rečenice koje teku; nema blagoglagoljivih govornika s oduševljenim slušateljima. Nema što veće u veličini, što više u količini. Jedna Riječ. A bez nje nema ničega. Bez nje sve ostaje pustoš i praznina, veličine i količine pretvaraju se u ništavilo. A s Riječju? U njoj dolazi Život, u njoj dolazi Svjetlo, s njom dolazi punina milosti i istine. Riječ postaje Tijelom i postaje kriterij ne samo našim riječima nego i našoj tjelesnosti, našim djelima. Postaje mjerilo našoj svakodnevici, našem životu, kvaliteti našeg srca. Riječ koja je postala Tijelom, Jedinorođenac Očev jedini je istinski uzor našem životu. On je i svjetlo koje osvjetljava tamu našeg života, tamu veličine i količine.

Mnoštvo riječi, sve velike veličine i nabijene količine ostaju pustoš i praznina ako nemaju svoj temelj u Riječi. Ne zasigurno jer to žele, nego, priznajući ili ne priznajući Riječ kao jedino, a temeljno mjerilo svih stvari, nužno sve dolazi u odnos s njom koja je punina milosti i istine. Ona daje smisao, ali i prokazuje one riječi bez pokrića. Pa kako onda pristupiti našem svijetu, našem društvu, svakodnevici u kojoj često nedostaje Riječ kao temelj i istinsko mjerilo? Pitamo se treba li odbaciti sve veličine i količine. U traženju odgovora na to pomaže nam jedna Kći Božje ljubavi koja je mjerilo, ravnalo svoga života našla u Riječi. Majka Kostka Bauer dodala je početnoj misli ovoga teksta onaj najvažniji element. Pozivala je da mjerimo svoj život životom Isusom Kristom, pa i danas čujemo njezine riječi: „Uvijek više, uvijek bolje, uvijek s ljubavlju!“

Razmišljanje uz evanđelje II. nedjelje po Božiću (Iv 1,1-18), god. C