Današnji evanđeoski ulomak (Mk 10,17-30) donosi opis susreta Isusa i bogatog mladića. Taj je mladi čovjek tražio ispravan put do kraljevstva Božjega. Isus, kao pažljiv i pronicljiv Učitelj, prepoznaje i hvali njegovu spremnost, iskrenost i otvorenost, ali ga odmah podsjeća na zapovijedi i poziva na životni iskorak.

Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?

Bogati mladić iz dubine srca upravlja Isusu ovo pitanje. On to ne čini zato što ne zna odgovor nego zato što Isusova blizina, njegov način postupanja, njegov odnos prema ljudima, budi u mladiću nova pitanja o smislu i svrsi života. Mladić je svjestan svojih sposobnosti, vlastite snage, životnih mogućnosti. No njega ne zaokuplja toliko briga za život koji sada živi, zemaljska stvarnost. Njega zanima što mu je činiti da bude zauvijek sretan, da baštini život vječni, da bude dionik vječne sreće obećane onima koji se na zemlji trude, koji su vjerni zapovijedima i postojani u izvršavanju istih. Vjerujem da i sami u dubini srca, u tišini, u samoći postavljamo Isusu isto pitanje: Što mi je činiti, što nam je činiti da baštinimo život vječni? Što želiš i tražiš od mene danas? Čega se trebam odreći? Kako mogu biti zauvijek sretna?

Zapovijedi znadeš… Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti… 

Mladića je njegovo traganje za punim smislom života nagnalo da potrči pred Isusa, da klekne preda nj. Čini se kao da je sav u životnoj žurbi, kao da nema vremena odgađati odgovor na ono što ga muči. Mislim da se svatko od nas barem jednom u životu prepoznao u životnoj situaciji bogatog mladića. On je izvršavao sve zapovijedi. Ili je barem bio čvrsto uvjeren u to. Iako je obdržavao sve zapovijedi on nije bio sretan. Tražio je sreću, težio je za puninom života. U sebi je osjećao težnju za puninom, a istovremeno se oslanjao na vlastite snage, na vlastite moći misleći kako će život vječni steći izvršavanjem propisa, a zaboravio je da nije bitno samo što čovjek čini nego i kako to čini, s kakvim raspoloženjem. Isus vraća mladića na ono već odavno poznato, na Božje zapovijedi, ali koje treba vršiti ne zato što su zapovjeđene nego zato što nas osposobljavaju za nešto bolje i više, za ljubav, za sebedarje. Taj je poziv upućen i nama danas: čuvati Božje zapovijedi, svoj svakodnevni život urediti prema njima.

Isus ga nato pogleda, zavoli ga rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.«

Isus pristupa mladiću sasvim otvoreno. Najprije je pozorno saslušao njegovu muku. Zatim mu je posvjestio što je bitno za život. Nakon mladićeve konstatacije da je sve učinio Isus ga bez okolišanja upozorava na ono što mu nedostaje. Uočio je njegovu slabu točku: navezanost na bogatstvo. Zato on traži od mladića da napusti svoju sigurnost, bogatstvo na koje se oslanja te da krene za njim. Isus želi da mladićevo blago, njegovo srce ne bude vezano uz zemaljsko nego da bude usmjereno na nebeske darove. Prije nego ga je pozvao na ostvarenje prave sreće odricanjem od prolazne sigurnosti, Isus je mladića pogledao pogledom punim ljubavi. Mladićeva je gorljivost i revnost vjerojatno oduševila Isusa. Ali to nije bio razlog da Isus smanji ili poništi kriterij nasljedovanja, da umanji zahtjeve učeništva.

I mi smo danas često zadivljeni pred mnogim kršćanima osobito pred mladim vjernicima koji se trude živjeti uistinu kršćanski, po Božjim zapovijedima. Međutim, uočavamo kako ponekad nisu spremni na velike odluke, opiru se pozivu koji osjećaju, nemaju snage za iskorak jer se boje da će time puno izgubiti-možda ugled, status u društvu, prijatelje, svoje vrijeme, vlastitu slobodu…

Gospodine, molimo te, svim kršćanima pomozi da tvoje zapovijedi ne odbacuju kao ono što je nemoguće ispuniti, što ograničava njihovu sreću, nego da ih prihvate kao put prema pronalasku pravoga blaga. Osobito bliz budi mladićima i djevojkama koji osjećaju klicu zvanja u svome srcu da spoznaju kako je tvoj poziv ponuda ljubavi koja se ostvaruje u punini samo ako odgovore s ljubavlju. Daj, im snage da se bez proračunatosti s pouzdanjem i povjerenjem odazovu na tvoj poziv.

s. M. Tea Barnjak, FDC