Kruh i život… to je ono čemu svaki čovjek teži. Isus to zna, zato nas i danas poučava o kruhu za život, život vječni. Život vječni nije daleka i nedostižna budućnost, to je stvarnost koja se već sada može iskusiti. Gospodin reče: „Tko vjeruje ima život vječni. Ja sam kruh živi, tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke.“

Ove riječi su „recept“ kako živjeti život vječni već sada. Gospodin nam se daje svakodnevno u Euharistiji, prisutan je u Presvetom oltarskom sakramentu. Sakramentu njegove ljubavi. Njegova ljubav je bezpridržajno davanje sebe za drugoga. Ono najbitnije jest da po svetoj Pričesti postajemo najintimnije vezani uz Gospodina. Povezani s njim postajemo povezani među sobom. Isus je čovjek za druge, blagovanjem njegova Tijela i mi postajemo ljudi za druge. Jesti od Isusova kruha znači nasljedovati njegov primjer; znači samožrtvu, sebedarje

Možda nas čeka netko kome je potreban osmijeh koji će ga vratiti u život ili blaga riječ nakon učinjene pogreške, pružena ruka u znak prihvaćanja, šetnja dok mu je potreban razgovor ili samo nečija prisutnost… sve ovo zahtjeva žrtvu i darivanje. No radost koja ispunjava naše srce znak je života, života koji smo pružili drugome ali i sebi. Živjeti tako može samo onaj tko se trajno hrani kruhom života, kome je Euharistija istinsko središte života.

Ipak, u to otajstvo može nas uvesti samo Otac. Da bi se čovjek vinuo do pune osobne privrženosti Kristu Isusu, treba da bude odOca privučeni od njegapoučen. Vjera je dar Božje milosti.Sv. Augustinupo­zorava da tu svaki čovjek stoji pred velikom Božjom ponudom. No ona nikome nije uskraćena.„Ako još nisi privučen, moli da budeš privučen.“

s. Ivana Ćurić, FDC