U evanđeljima na više mjesta pronalazimo opise susreta između Isusa i žena. Isus susreće žene u njihovim životnim potrebama i poteškoćama. Takav Isusov stav potvrđuje nam i današnje evanđelja (Mk 5, 21-43) u kojemu čitamo o njegovu osloboditeljskom djelovanju nad ženom koja je godinama bolovala i djevojkom koja je, prema riječima njezina oca, na umoru.

Životi ovih dviju žena, na prvi pogled, i nemaju sličnosti. Međutim tek na kraju uočavamo sličnost, a to je čvrsta vjera u Isusa koja postaje razlogom očitovanja njegove osloboditeljske i iscjeliteljske moći.

Neka žena, kako je evanđelist naziva, bolovala je od krvarenja dvanaest godina. Ta bolest ju je nagnala na put traženja pomoći i ozdravljenja. Tražila je pomoć od liječnika, a morala je i imanje razdati, vjerojatno kako bi podmirila troškove pokušaja liječenja. Očekivala je ozdravljenje, poboljšanje stanja, a bivalo joj je sve gore. Čula je za Isusa i odlučila je prići mu jer je vjerovala da joj on može pomoći. U trenutku doticanja njegovih haljina osjetila je prestanak svoga krvarenja, osjetila je da je ozdravila. Isus je osjetio njezin dodir i zato je upitao: Tko se to dotaknu mojih haljina? Žena, svjesna da je ona ta koja ga se dotaknula, u strahu i trepetu pristupa Isusu, štoviše, baca mu se pod noge. A on joj se obraća riječima: Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla! Isus je silom, koja je izišla iz njega, ozdravio ženu. Ponizna vjera neimenovane žene izaziva Isusovo djelovanje i zahvaćanje u njezin život. Čeznula je tjelesnim ozdravljenjem a po vjeri je dobila još veći dar: spasenje. Zdravlje je simbol tjelesne cjelovitosti, a spasenje označava ostvarenje smisla života u potpunosti. Ono ide onkraj granica tjelesnoga.

Drugo Isusovo čudo koje je opisano u današnjem evanđelju odnosi se na Jairovu kćer. Zanimljivo je da Jair, istaknuti član zajednice, nadstojnik sinagoge, dolazi k Isusu s molbom, traži njegovu pomoć. Evanđelist ga opisuje kao brižljiva oca, pravoga čuvara svoje obitelji. On je nemoćan. Njegova je kćer na umoru, a on joj ne može pomoći. Zato se Jair u svojoj nemoći obraća Isusu s molbom da položi ruke na nju da ozdravi ostane na životu. U međuvremenu nadstojnikovi dolaze s porukom da je kćer umrla te zaključuju kako nema smisla mučiti učitelja jer je sve već gotovo. U trenutku najveće žalosti koja može obuzeti čovjeka kada sazna za smrt drage osobe, u trenutku koji si nijedan roditelj ne priželjkuje, Jair dobiva uputu: Ne boj se! Samo vjeruj! Zatim Isus sa svojim najbližim učenicima ulazi u njegovu kuću. Govori okupljenima kako dijete nije umrlo nego spava te uzima majku i oca djeteta i svoje pratioce s kojima ulazi u sobu gdje je dijete. Djevojku ozdravlja odnosno uskrisava riječima i djelima. Uzima je za ruku i govori joj: Talita kum! Djevojko, zapovijedam ti, ustani! Kći je uskrišena zahvaljujući očevoj vjeri. U ovoj je zgodi smrt opisana onako kako je Bog vidi. To je san iz kojega ćemo se, ako vjerujemo, probuditi na novi život.

Što je zajedničko opisanim zgodama? Zajednička je čvrsta i postojana vjera koju ispovijedaju neka žena i Jair. Zato je nama danas upućen poziv da probudimo svoju vjeru jer kad probudimo svoju vjeru Gospodin može biti i postati djelatan u našim životima. Jair i žena su na isti način tražili od Isusa pomoć, prije negoli su zaiskali, oni su pali preda nj, bacili se pred njegove noge. Samo je ponizna vjera pravi put do Isusa.

s. M. Tea Barnjak, FDC