Evanđelist Marko donosi nam divnu sliku Božjeg blagoslova koji se rađa iz osobnog susreta s njim. „Nasamo je svojima sve tumačio“. Zaronimo u otajstvo susreta s Gospodinom.

Nema li svatko od nas iskustvo Božje blizine proizišlo iz ponizne i tihe molitve?

Isus govori okupljenom mnoštvu o Kraljevstvu nebeskom. Govori u prispodobama jer ne mogu svi razumjeti što govori. Mnogi su još poput djece koja razumiju slikovni prikaz. No onima najbližima pruža dublji govor. Ne zato da bi se oni hvalili nego da bi druge mogli poučavati. Objasnivši im dao im je i odgovornost. I mi, vjernici, smo u tom društvu. Često nas je strah odgovornosti. Ipak, Isus nam ne bi povjerio nešto što ne možemo ostvariti. Od nas traži samo jedno – trajni susret s njim.

Zastanimo danas malo i preispitajmo svoj život. Koliko smo toga postigli nakon što smo tražili tumačenje od Isusa? Nisu li svi naši ostvareni planovi, položeni ispiti, promijenjene loše navike, dobri međuljudski odnosi, plod osobnog iskustva susreta s Gospodinom?

Sve što je dobro od tebe je Gospodine, sve je to jer smo ti dopustili da nam protumačiš ono što nam se događa. Kada smo tebi povjerili početak svakog dana tada smo u smiraju istoga bili svjedoci blagoslova kojim nas blagoslivljaš. Svaki dan nas šalješ mnoštvu koje je željno Tebe ali ne razumije. Potreban im je netko tko bi im tumačio. Molimo te, da svojim životima i tumačimo tvoje prispodobe. Odagnaj od nas strah od te odgovornosti. Zašto bi nas nadjačalo nešto što nije od tebe? Evo nas i danas tebi kako bismo čuli tvoju Riječ i primili tvoj blagoslov te donosili rodove sočne i pune svježine.

„Nasamo je sve tumačio svojima“.

s. Ivana Ćurić, FDC