Evanđelist Marko donosi nam izvještaj o još jednoj raspravi između pismoznanaca i Gospodina Isusa. I u ovom slučaju je ljudska zavist razlog raspravi. Pismoznanci ne mogu prihvatiti da narod sluša Isusa, da ide za njim.

Nazivaju ga sotoninim suradnikom, duhovno neuračunljivim, proglašavaju ludim govoreći da je izvan sebe. Nije dobrodošao u njihovu sredinu. I danas se na vjernike čudno gleda, smatra ih se čudnima. Mnogi ne razumiju zašto netko ima potrebu nesebično pomagati, kako netko može opraštati uvrede, ponositi poniženja a pri tome ne biti obeshrabren i uvijek ići u susret čovjeku. Često iz toga nerazumijevanja proistječe zavist i potreba da se takvog čovjeka optuži za nešto. I najčešće nisu dobrodošli u društvo. Zlo uvijek ima pristup jer je slađe, ukrašeno je blještavilom, prepuno umjetnih miomirisa, raznolikije je pa se može birati. Stoga je dobro došlo. A dobro? A Gospodin? Ima li mjesta za njega danas u društvu?

Kao vjernici ne smijemo dopustiti da nam netko stvara pritisak jer slijedimo vrijednosti koje nam je ostavio Gospodin Isus a koje nisu umotane celofanom nego u koricama Svetog Pisma, koje ne proizlaze iz ruku raširenih na zavodljivost nego iz sklopljenih ruku na molitvu. Vjernik ne ide za vrijednostima kojih ima biranje jer Isus je jedan a on ja naša vrijednost. Vjernik je uvijek otvoren poticajima Duha Svetoga. Prihvaća život i istinu kako bi vršio Božju volju.

Molimo Gospodina za hrabrost i odvažnost u ispovijedanju vjere i naviještanju Evanđelja i kada nas drugi ne prihvaćaju i izruguju.

s. Ivana Ćurić, FDC