Isus, najsavršeniji molitelj i Učitelj molitve, u današnjem Evanđelju moli Oca za svoje apostole. On moli iz srca koje ljubi svakoga od njih, svakoga od nas.

On zna da odlazi Ocu i moli Oca da ih sačuva u svom imenu. „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih (...)“

Biti sačuvan u Očevu imenu za učenika znači ući u unutarnji odnos s njim, ući u jedinstvo s njegovom svetošću. Učenici su prihvativši Isusa koji očituje ime Očevo, ušli u zajedništvo s njime i nikakva ih zemaljska sila nije mogla odvojiti od njega.

„Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.“ Isus moli da ih Otac očuva od Zloga koji ih želi odvojiti od njega, koji želi uništiti zajedništvo ljubavi. Otac je slab na riječi svoga Sina i Sin zna da će ga Otac uslišiti. Pokazuje nam kolika je njegova ljubav za nas. U molitvi se obraća sa svom nježnošću i njegova riječ dira Očevo srce.

Dalje Isus moli: „Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.“ Posvetiti nekoga znači izvući ga iz zemaljskoga i uvesti ga u Božje. Isus želi da njegovi učenici budu uvučeni u božansko kako bi bili sposobni za poslanje.

I nas Bog želi uvući u božansko, odvojiti nas od svijeta da bismo bili sposobni svjedočiti ovome svijetu njegovu istinu. Iz Isusove molitve možemo iščitati njegovu blizinu i brigu za učenike, a samim time i za sve nas. Ima li ljepše i dragocjenije blizine i brige? Naš Bog odlazeći Ocu, misli na nas, moli za nas, brine za nas, želi nas privući što bliže sebi.

s. M. Ema Škriljevečki, FDC