Ivan Krstitelj bijaše glas koji je pozivao na pripravnost, glas koji je pozivao na iščekivanje. Ovo evanđelje nije u vremenu Došašća crkvene godine nego u Vremenu kroz godinu. Pitajmo se danas na temelju evanđelja po Mk 1¸14-20 jesmo li pripremili srce za potvrdu Isusu u službi navještanja radosne vijesti koja kliče: Bog je ljubav.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Bog u svom promislu želi nas ljude da bi došao izgubljenima. Ivanovo svjedočanstvo je toliko važno jer je on svojim djelovanjem pripravio put. Mnogi su radi njegova života, njegova svjedočanstva odlučili učiniti zaokret. Možda netko i po našem svjedočanstvu učini zaokret kojim će pozvati Isusa u svoj život. Isus čini korak ljubavi, govori i tebi i meni približilo se kraljevstvo Božje. Isus nam govori: „Po volji mog Oca došao sam na zemlji da hodim kako ti hodiš“.

Postanimo i mi oruđe Božje u njegovom zahtjevu: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Obraćenje i vjera u evanđelje dva su bitna Isusova zahtjeva. Da bismo povjerovali potrebno je prije svega pronaći smisao. A da bismo pronašli pravi smisao potrebno se okrenuti od trenutnog besmisla, hedonizma i materijalizma prema sustavu vrijednosti koje donosi susret s Bogom. Istinski susret s Bogom uvijek zahtjeva i okrenutoat prema čovjkeku.

Današnje naše promišljanje neka nas potakne na češće druženje s riječju Božjom. To je put upoznavanja Božje ljubavi prema čovjeku, upoznavanja Boga koji prolazi pored nas, gleda nas i zove. Dakle, pogled nije zadnji čin Isusov, njegov pogled znači poziv. Da, poziv je dobio i Šimun i Andrija. Možda si i ti, poštovani čitatelju, dobio Božji poziv, ali još nisi razumio što ti i preko koga ti govori i poziva te! Razlog je često taj jer ga tražiš daleko od svoje svakodnevice. Nemoj tražiti nešto iznad i daleko kad je pored tebe. Učenici, iz današnjeg evanđelja, u Isusovu pozivu osjećaju potrebu preokreta u svom životu: od skromnih ribara postaju „ribari ljudi“. Isus ih osposobljava, a njihovo je da dadu pristanak. Odmah ostavljaju mreže i kreću na put. A gdje je to mjesto „ulova ljudi“? To je mjesto Božje blizine, mjesto gdje se čovjek osjeća sigurnim, a istovremeno je spreman podnijeti i trpljenje, zatvor kao što je to podnio Ivan Krstitelj. Isusovo traženje i pronalazak izgubljenih nije gotov čin. Događa se u vremenu Isusovog boravka na zemlji, u sva vremena kao i danas. Zato je trajan Isusov poziv da hodimo i mi tako da svojim životom za Boga budemo znak koji poziva ljude u zajedništvo s njime. Istinsko zajedništvo s Bogom moguće je ostvariti poput Šimuna, Andrije, Jakova i Ivana dajući svoj pristanak riječima: „Evo me, mene pošalji!“

s. M. Antonija Lučić, FDC