Isus u evanđeoskom tekstu, današnje svetkovine Duhova, jasno daje učenicima do znanja da će njihovo poslanje biti: svjedočanstvo za Njega! Svjedočit će jer su od početka s Njim i poznaju Ga.

Imali su priliku biti uz Isusa kroz cijelo vrijeme Njegova djelovanja, promatrati Ga, učiti od Njega, imati iskustvo izabranosti i silne radosti zbog pripadanja Njemu, osjećati snagu u Njegovoj blizini i doživjeti da je „Bogu sve moguće“. Ali su iskusili i bolni rastanak s Njim u trenutku kad su Ga uhitili i osudili, mučili i razapeli. Od straha su se razbježali, sakrili, zatajili Ga, lutali u izgubljenostima vlastitih misli i emocija. Čak i nakon uskrsnuća, kada su se razveselili vidjevši Ga, strah je i dalje obuzimao njihova srca. Zato im Isus i progovara da im ima mnogo toga kazati, ali da sada ne mogu nositi. Ali, sve će opet biti moguće kada dođe on – Duh Sveti.

Isus poznaje ritam ljudskog srca kao i cjelokupne mogućnosti čovjeka. Svjestan je da ne može učenicima reći sve što želi jer ne mogu sada nositi. Poštuje njihove granice. Ali zna da se one mogu s vremenom proširiti pa obećaje Duha Istine koji će ih upućivati u svu istinu i koji „neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će ono što dolazi.“ Duh ima zadaću proslaviti Isusa na način da će od Njegovoga uzimati i navješćivati nama, a sve Njegovo Očevo je i upravo nam to Očevo želi darovati i učiniti nas dionicima jedinstva Oca i Sina.

Možemo samo zamisliti s kakvim su iščekivanjem učenici čekali silazak Duha Svetoga. Isus im je rekao da će On zamijeniti Njegovo mjesto i na takav način po svome Duhu ostati zauvijek prisutan u njima. I došao je taj dan. Bila je Pedesetnica, stari židovski blagdan prvih plodova i pedeseti dan nakon Isusova uskrsnuća. „Svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.“ Plameni jezici koje svatko može vidjeti označuju unutarnju promjenu koja se ubrzo pokazuje prema van. Apostoli su postali nova Crkva, posve drugačija nego maloprije, kad su bili zastrašeni, sada je puna života i moći. Strah je zamijenila neustrašivost pa i pod cijenu gubitka života. Svi su bili izvan sebe kada su ih slušali. Sila Duha Svetoga prelazila je s njih na sve slušatelje. Čudili su se kako ih razumiju na materinjem jeziku, a bilo ih je iz različitih naroda. A učenicima je tada najveća radost bila samo „razglašivati veličanstvena djela Božja“.

Molimo Isusa da nam u potpunosti ukloni zapreke koje nam priječe imati iskustvo kakvo su imali i apostoli na Pedesetnicu. Pomazani smo Duhom Svetim na krštenju i u potpunosti na krizmi. Jesmo li otvorili sve darove Duha koji su nam tada darovani ili još čekaju u nama neotvoreni? Možda nismo ni svjesni Koga smo primili pa lutamo sami i u strahu kao učenici prije silaska Duha Svetoga? No, nikad nije kasno da pustimo u srce silan Vjetar da ga ispuni kao što je ispunio i kuću u kojoj su bili učenici. Taj dragi Gost je naš Branitelj koji nas neprestano brani od našeg tužitelja i daje nam mogućnost postati novim čovjekom utiskujući u naše duše neizbrisivi pečat svoje ljubavi. Možda će tada i po nama biti vidljivi Njegovi plodovi: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost i uzdržljivost pa će biti istinita ona psalmistova: „Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.“

s. Marija Beroš, FDC