U današnjem evanđeoskom ulomku nakon što Juda napusti blagovalište, Isus izgovara riječi koje otkrivaju tajnu ljubavi, služenja i slave koje neće doći kroz ljudske oči, nego kroz Kristovu žrtvu. Slava koju Isus nosi nije ona koju bi ljudi mogli razumjeti, jer ona nije u moći, već u predaji i ljubavi do kraja. To je ljubav koja je voljna trpjeti i žrtvovati se. Isus zatim kaže: "Dječice, još sam malo s vama", izražavajući nježnost i brigu prema svojim učenicima. On ne ostavlja učenike bez nade, već im daje novu zapovijed: "Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas". Ova zapovijed je nova jer poziva na ljubav koja je konkretna i nesebična, ljubav koja se očituje u služenju i žrtvi. Ljubiti kao što je Isus ljubio znači slijediti njegov primjer – ljubiti i kad to znači poniznost, ljubiti i kad to znači oprostiti, ljubiti i kad to znači položiti svoj život za druge.

Po ovoj ljubavi, kaže Isus, svi će prepoznati njegove učenike. Neće to biti kroz znanje, niti kroz izvanjske znakove ili pravila, nego kroz konkretne geste ljubavi. Ljubav nije samo osjećaj, već djelo koje gradi zajedništvo, povjerenje i mir. Ona je znak da pripadamo Kristu. Kroz ljubav, Isus nas poziva da budemo svjetlo svijeta, da, i u najmračnijim trenucima, budemo nositelji nade i mira.

Isus nas poziva da ljubav ne bude samo osjećaj, već način života. Ljubiti znači služiti, biti prisutan, nositi teret onih oko nas i, kada je potrebno, dati svoj život za druge. Samo tada možemo biti istinski učenici Kristovi, prepoznatljivi po ljubavi koju živimo.

Razmišljanje uz evnađelje V. vazmene nedjelje (Iv 13,31-33a.34-35), god. C