Matej u današnjem evanđelju pred nas stavlja dva sina. Prvoga koji je na izvan vrlo drzak, otresit i rekli bismo nekulturan spram oca, no kada dođe k sebi posluša što mu je otac rekao. Za razliku od drugog sina koji je izvana vrlo poslušan, ljubazan i kulturan, no ništa ne čini po pitanju konkretnog djela ljubavi spram oca.

Nismo li mi sami ponekad i prvi i drugi sin. Uvijek nekako važemo što nam tko govori, od kuda dolaze zapovijedi, molbe; s druge strane kako se i sami osjećamo, želimo li nešto učiniti ili ne i kao da se vrtimo u začaranom krugu. Uglavnom, u veći slučajeva reagiramo po modelu 'što će drugi reći'. Kao da smo isključili zdravi razum, kao da živimo život napamet bez promišljanja. No time se zatvaramo i milosti Božjoj. Ne dopuštamo Duhu Svetom da djeluje. Božji glas je uvijek tih, poput šapata stoga je potrebna tišina i otvorenost kako bismo u svojoj sredini prepoznali Boga.

Isus nam daje primjer poniznosti, krotkosti i poslušnosti do smrti, smrti na križu – kako veli Pavao u poslanici Filipljanima. Isus koji je bez grijeha uzima naše grijehe, našu krivnju za nas i plaća cijenu, bez puno pitanja 'Zašto?' ili 'Tko je tko?'. Isus nije birao za koga će položiti svoj život, umro je za svakoga čovjeka i onoga koji kaže da u njega vjeruje, koji vjerno, predano, dosljedno i s puno ljubavi izvršava njegove zapovijedi. Kao i za onoga koji kaže da u njega ne vjeruje, ili čak štoviše negira njegovo postojanje. Isus umire za svakog čovjek, jer je čovjek, ljubljeno Božje stvorenje, Božja slika i prilika.

Kako bi samo svijet bio ljepši kada bi i mi sami u svojim bližnjima prepoznavali sliku Boga. Ma koliko nam netko u našoj blizini bio težak, po naravi ili po ponašanju – da ga ljubimo i prihvaćamo takvoga kakav je – Krista rada. Pokušajmo u tjednu koji je pred nama odabrati osobu s kojom imamo napete odnose, ili nam je teška, ili smo je povrijedili i pokušajmo ju prihvatiti takvu kakva jest – jer stvorena je na sliku Boga; otkupljenja predragocjenom Krvlju Kristovom – kao i ti. Pokušajmo za tu osobu moliti.

Sam Pavao nas potiče u poslanici Filipljanima „složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne mislim budite, nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isus!“ (Fil 2,2-5).

Isus je položio život i za tebe i za mene, za svakog čovjeka ove zemlje. Stoga otvorimo se poticajima Duha Svetoga, dopustimo mu da u nama potakne osjećaj za drugog čovjeka, odvažimo se i budim hrabri učiniti prvi korak prema bližnjemu – jer viši je od mene. Samo nas ljubav i poniznost može oblikovati da na takav način pristupamo drugome. Ljubav prema Kristu koja se očituje u konkretnim djelima poniznosti i ljubavi prema svakom čovjek.

Usudimo se postati Kristu slični: ponizni i poslušni do smrti iz ljubavi prema Ocu nebeskom.

Razmišljanje uz evanđelje XXVI. nedjelje kroz godinu (Mt 21, 28-32), god. A